„Za srpski narod kažu da je izgubio 20. vek. Velike državne i društvene, prometejske, ideje jugoslovenstva i socijalizma, srušene su u antičkom tragizmu istorijske stvarnosti. Moderni Zapad je tako prvo propao na Balkanu, na svojoj prezrenoj periferiji oduševljenoj obožavanjem prema tom svom velikom obrascu i idolu. Srpski narod lišen je 1990. međunarodno priznate države Jugoslavije, za koju su pale milionske žrtve, a koja u očima Nemačke, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država nije imala prava jedne opštine u Severnoj Makedoniji ili Hrvatskoj. Srbi su se, međutim, u poslednjoj deceniji 20. veka branili. Štitili su isto ono što su im otimali 1914. i 1941. godine. Nešto su do sada i uspeli da odbrane. U vreme kada su sve velike sile bile protiv Srbije, i kada su se njeni saveznici u svetu mogli nabrojati na prste jedne ruke, Srbi su branili svoje ime, zastavu i zemlju. Ako u istoriji postoji pobeda, srpska nije sadržana u tome što smo odbranili neki grad, goru, reku ili luku, već zato što imamo gde da istaknemo našu trobojku. Trijumf je sadržan i u činjenici da Srbima još uvek dušmani pale zastave, dok Englezi i Amerikanci to danas čine sami sebi. Pred vama je istorija jedne srpske države, potcenjene, vređane, jedinog evropskog entiteta koji bi neke Velike sile još uvek da ukinu. Ipak, Republika Srpska nastala je voljom srpskog naroda i odbranjena je – hrabrošću i žrtvom njenih sinova i kćeri sabranih oko Srpske pravoslavne crkve i odlučnošću njenih vlada – do danas.“
– Čedomir Antić
„Ne samo u Srbiji nego i u Republici Srpskoj postoji neka čistota koja ima trajanje od dve hiljade godina. Takva čistota ne postoji u Francuskoj ili Nemačkoj. Ima je, doduše, ali ona ne živi, ne diše.“
– Nobelovac Peter Handke u intervjuu za Večernje novosti