Nešto bljuju, nije vatra, al’ kao da je vatra, crveno, crvenije od sunca u suton, šara po poljani i šišti, dreči, nikada nisam čuo takav zvuk, rmbe, rmbe, kra, kra, rke, rke, i baš kad pomislih da ću poludeti od te buke, ona stade. Švabi pored mene umesto glave osta krvava fleka. Okretoh se. Švabama iza takođe. Niko glavu više nema. Malo crnog dima lebdi iznad svakog od njih. Taoci leže, usrali se od straha, ali svi su živi. Neki plaču. Sveti Ilija Gromovnik! On nas je lično spasao!
Velislav Velja Dragojević, četnički poručnik sa dobrim namerama i zlom srećom, na početku Narodnooslobodilačke borbe unapređen je u – komunističkog političkog komesara. Pojma nema zašto, niti ga je iko pitao za mišljenje.
Jer tik pred streljanje u Kragujevcu 1941. kao grom iz vedra neba pojavljuju se partizani koji možda i nisu partizani, ali jesu opremljeni najsavremenijim naoružanjem kakvo ni mi u 21. veku još nismo upoznali. Predvode ih drug Mićko i drug Rambo, stari znanci iz prve knjige E baš vam hvala, sada u ozbiljnijoj misiji: da istoriju, toliko puta prekrajanu, jednom zasvagda poprave. Da spreče zločine pre nego što se dese. Da izgrade bolji komunizam. A Veljin zadatak je da nekadašnje četničke saborce i običan narod ubedi u ispravnost misije u koju ni sam ne veruje.
Ako vam sve ovo izaziva vrtoglavicu – tek će.
Ako mislite da znate šta će se desiti – ne znate.
U novom žanrovskom incidentu Vidojković je u najbržoj, najluđoj i pripovedački najrazuzdanijoj formi.
Roman E baš vam hvala otvorio nam je vrata alternativne budućnosti u kojoj se Jugoslavija nikada nije raspala i postao hit u više postjugoslovenskih država i njihovih paralelnih svetova. Četres prva nas gura nizbrdo u prošlost i postavlja pitanje: Šta ako problem nismo mi u ovom svetu, nego mi u svakom mogućem svetu?