Pored svakog artikla nalazi se dugme „Dodaj u korpu“ – kliknite na njega i artikal će automatski biti dodat u Vašu korpu.
Artikle u korpu možete na isti način dodati i sa svoje liste želja. U svakom trenutku pogledom na korpu u gornjem desnom uglu ekrana možete da vidite koliko artikala imate u korpi.
Kada ste odabrali sve artikle koje želite da kupite, kliknite na korpu u gornjem desnom uglu ekrana i otvoriće vam se obrazac za kupovinu.
Odabrane knjige možete platiti karticom, pouzećem ili uplatom na račun.
Troškovi dostave su 220 dinara za plaćanje karticom i uplatom na račun, i 220 dinara za pouzeća.
Troškovi isporuke za inostranstvo su 3200 dinara – pakete isporučuje DHL.
Za porudžbine koje se isporučuju u SAD, Kanadu, Australiju ili Novi Zeland troškovi dostave su 3690 dinara za svakih 10 poručenih knjiga.
U romanu dominira glas žene koja se ne boji da govori o sebi – kako bi se postavila nasuprot nevidljivosti: društvenoj, telesnoj, emotivnoj. Njen glas je izazovan i snažan. Ona razbija stereotipe o ženama u fikciji: nije ni žrtva ni femme fatale, ona je autentično biće koje se ogleda i u ogledalu i u svojoj slobodi.
Pred nama je savremena proza hibridnog izraza – na granici lirskog eseja, ispovesti i krimi narativa, njena poetika počiva na spoju delikatne telesnosti i brutalne svakodnevice. Suptilnim proklizavanjem iz lirskog u krimi registar, autor s lakoćom, bez razdvajanja, u isti svet upisuje poeziju i nasilje.
Ovo je najzrelije Tokinovo delo – roman koji osvaja lepotom i snagom.
Odlazio bi ujutru sa sveskama za ptice, dvogledom i bojicama, i vraćao bi se predveče. Veče pre nego što će mama otići otvorio je svesku i pokazivao nam crteže ptica koje je video, neke su počele da se gnezde u travi, rekao je da je to neverovatno za njih, da se nešto neobično dešava u šumi, pričao je o jutarnjoj rosi i kako Francuzi, u Gaskonji, regiji u jugozapadnoj Francuskoj, imaju običaj da tek izlegle ptiće uzimaju iz gnezda i jedu ih žive, tople, rekao nam je da je svojim očima gledao ženu kako se penje na prste, iz gnezda vadi ptića, stavlja ga u usta i žvaće, pa ispljune kljun.... Scene u kojima smo učestvovali nas troje izgledale su kao da se nalazimo u poslednjim trenucima pred eksploziju... A mama i ja, sve što je htela da zna, rekla sam joj... Smejala se kao nekad, ali onaj ko je zna mogao je da vidi da se u njeno biće uselila senka, bol koji izbija na licu, a taj bol bila sam ja.
Mnogo je različito od svega što sam do sada čitala od Tokina. Trebalo mi je vremena da se naviknem, oseća se da je Tokin, ali ima nešto skroz drugačije. Možda zato što piše kao žensko :) Mislim da ima dosta skrivenih asocijacija, ja sam otkrila Vermera :)
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.