Prvi književni poduhvat francuskog istoričara i radijskog autora
Filipa Kolena, „
Barmen iz Rica“, uvodi nas u jedan od najneobičnijih mogućih mikrosvetova Drugog svetskog rata: kafe u naslovnom hotelu u Parizu, mesto gde se u vreme nacionalsocijalističke okupacije susreću visoki oficiri Vermahta, kolaboracionisti, umetnici, elita, bogataši, profiteri, ali i poneki pripadnik Pokreta otpora. Ključni svedok tog društvenog prepleta je Frank Majer, stvarna istorijska ličnost i legendarni barmen ovog hotela, koji postaje glavni junak romana, tačka kroz koju se prelamaju licemerje, ambivalentnost i zbir svakodnevnih moralnih dilema okupirane Francuske.
U pitanju je aškenaski Jevrejin poreklom iz Tirola, borac sa Verduna, samouki emigrant koji od 1921. radi u baru
Rica, gde je stekao slavu među boemima, piscima i slavnim gostima poput pisaca Ernsta Hemingveja i
Frensisa Skota Ficdžeralda. No dolaskom nemačkih trupa u Pariz 1940. Majerova svakodnevica postaje noćna mora koju je nemoguće prespavati. Hotel luksuza, umetnosti i komfora ostaje otvoren za nacističke oficire, a sada već pedesetogodišnji Majer pokušava da sakrije svoje jevrejsko poreklo, da preživi bez izdaje i zaštiti druge — ako je moguće.
Filipa Kolena ne zanima kruta podela na crno i belo. Naprotiv, njegovo pisanje se hrabro kreće kroz čitav spektar moralnih sivila: od koketerije sa nacistima do tajne pomoći jevrejskim prijateljima i falsifikovanja dokumenata. Majer ostaje čovek razapet između lične sigurnosti i ljudske solidarnosti, ljubavi i straha, tišine i svedočenja.
U romanu se prepliću realne istorijske ličnosti i fiktivni likovi. Među gostima bara nalaze se Koko Šanel, Žan Kokto pa čak i feldmaršal Herman Gering, koji je u
Ricu imao apartman i svakodnevno se brčkao u kadi, drogiran morfijumom ili kokainom. Tu su i umetnici poput Ernsta Jingera, koji pišu dok Francuska stenje pod okupatorskom čizmom.
Autor nam prikazuje dva sveta koji koegzistiraju bez međusobnog dodira: svet unutar hotela pod kristalnim lusterima, sa šampanjcem, skupim parfemima i večerama uz galantne naciste, i spoljašnji, svet gladi, hladnoće, rasnih zakona, racija i deportacija. U tom grotesknom kontrastu živi Frank Majer, koji je ratovao pod komandom Petena u Prvom svetskom ratu, a sada mora da krije svoju jevrejsku krv u hotelu koji je postao leglo kolaboracije.
Kolen uspešno kombinuje dokumentarističku preciznost (datum po datum, ličnost po ličnost…) sa fikcionalnom fabulom, oslonjenom na izmišljeni dnevnik Franka Majera, koji u obliku umetnutih pasaža produbljuje unutrašnji život junaka i pruža uvid u njegovu unutrašnju borbu. Kroz njegov lik autor uspeva da predstavi čitavu gamu ponašanja u okupaciji: pasivne, lukave, koristoljubive, cinične, katkad čak i izdajničke, ali i one potajne, tihe i spasonosne gestove solidarnosti i otpora.
Što se ostalog tiče, Kolen briljira u atmosferi – rekonstruisanoj precizno i uverljivo. Mirisi parfema i dima, zvuk kašike u staklenoj čaši, zveckanje medalja i uzdasi raskalašne publike koja nazdravlja sa zločincima – sve to ostaje u čitaocu. U svetu gde su čak i nacisti ponekad imali trenutke neobične „ljudskosti“, a neki Francuzi pokazivali sablasnu hladnokrvnost prema sudbini svojih komšija, roman „Barmen iz Rica“ traži odgovor na večito pitanje:
šta bismo mi uradili na njegovom mestu? Ta, možda i glavna snaga romana, poput Majerovih koktela, ostaje da pecka u grlu i dugo se pamti.
Autor: Domagoj Petrović