Roman „
Opasne veze“
De Lakloa sadrži u sebi svu filozofiju beskrupulozne ljubavi, igre zavođenja, požude i intriga 18. veka. Događaje u ovom epistolarnom romanu, koji nam omogućava da pratimo radnju iz ugla svakog lika ponaosob, prevashodno upoznajemo pisanjem dva glavna lika, markize De Mertej i vikonta De Valmona, dok pisma ostalih služe kao dopuna i doprinos emotivnoj dubini romana.
Državni službenik, mason i general u francuskoj vojsci Pjer Šoderlo de Laklo efektnim je rasporedom pisama i konciznim suočavanjem različitih gledišta postigao da fabula teče neočekivanim lakoćom i uverljivošću, što je umeće na kojem mu mogu pozavideti i mnogo iskusniji pisci, dok je De Laklo to uspeo da ostvari u svom prvom i jedinom romanu. Pisac je želeo da opiše francusko društvo 18. veka koje je sve samo ne moralno i skrupulozno.
Glavni likovi vikont De Valmon i markiza De Mertej uživaju u manipulaciji i iskorišćavanju drugih ljudi kako bi dobili ono što žele. Markiza i vikont su bivši ljubavnici koji žive za ljubav, a opet hronično su nesposobni da vole, uživaju da spletkare i kreiraju priče koje, osim na njihove, vrlo efektno utiču i na tuđe živote. Njihove marionete biće svi učesnici i niko neće biti pošteđen.
Markiza De Mertej od surove elegancije pravi umetnost. Ne možemo a da joj se ne divimo dok nemilosrdno manipuliše. Neodoljiva je isto onoliko koliko je i brutalno bezosećajna. Ona traži uslugu od Valmona, koja će prerasti u opkladu. Jedan od njenih bivših ljubavnika, grof De Žerkur, planira da oženi mladu, naivnu i virtuoznu Sesiliju Volanž. Markiza, razočarana i smetena ljubomorom, zahteva od Valmona da zavede Sesiliju pre svečanog dana venčanja i na taj način slomi De Žerkura.
U međuvremenu, Valmon smišlja drugi plan, koji podrazumeva osvajanje predsednikovice De Turvel, prekrasne, veoma religiozne ali i nadasve, veoma udate žene. Ukoliko vikont zavede gospođu De Turvel, pobožnu suprugu državnog službenika, i mladu Sesliju Volanž, markiza će se ponovo vratiti u krevet bivšem ljubavniku. Markiza i vikont su predstavljeni kao osobe koje je nemirni duh totalno poremetio, emotivno ugasio i skamenio im srca.
Oboje uživaju kvareći jednu petnaestogodišnju devojčicu, tek izašlu iz manastira, nastoje da sredstva kojim uproprašćuju i degradiraju svoje žrtve budu što složenija i neobičnija, naslađuju se gledajući kako se njihova žrtva koprca u tragičnoj borbi koja je slama i uništava. De Laklo je majstor u prikazivanju unutrašnjih lomova koji nikome od nas nisu strani.
Majstorski su prikazani najrazličitiji karakteri sa kojima se i danas neretko srećemo. U ovom romanu likovi su krajnje raznoliki – prepredeni, virtuozno lukavi, emotivni, ali i smerni. Zanimljiv je odnos takve kontradiktornosti koja se ne može završiti bez devastirajuće posledice.