Vampiri protiv nacista: Dejan Stojiljković – „Konstantinovo raskršće“

Skoro je nevjerojatno da se još nitko nije dosjetio, osim sporadično, u usputnim motivima ili u kratkim pričama, integrirati bića iz mitologija naših prostora u priče o Drugom svjetskom ratu. Dobro, ajde, imali smo Nazorovog Lodu, ali nije to ono na što sam mislio. Prava stvar bila bi uplesti sve ove naše štrige, vukodlake, vampire, vile i druga slična bića, s karakterizacijama dobro im znanim iz narodnih priča i legendi, u neke ratne priče kojima obiluje žanrovska literatura sasvim druge vrste. Spoj drevnog svijeta nadnaravnih bića balkanskih prostora s vojevanjima desetaka vojski na isto ovim prostorima, s dobrodošlim začinom »najvećih tajni« cijelog čovječanstva koje su baš ovdje okovane ili zakopane, bit će moguć tek u modernoj znanstvenoj fantastici, a velika vrata tom intrigantnom literarnom putu otvara roman Konstantinovo raskršće.

Radnja ovog romana događa se u okupiranom Nišu tijekom Drugog svjetskog rata. Pomalo učmalu njemačku vojnu upravu - pomalo uplašenu porazima na istočnom i zapadnom frontu ali još uvijek svedenu na pozadinsku važnost kojoj svakodnevicu ispunjava gotovo neutralno promatranje krvavih sukoba između lokalnih četnika, partizana i ostalih paravojnih grupacija - uznemiruje serija brutalnih ubojstava njemačkih vojnika. Ti se stravični događaji poklapaju s dolaskom u grad dvojice tajanstvenih stranaca: prvi je esesovac, član tajnog Reda mrtvačke glave, kojega su Hitler i Himmler osobno poslali u Niš s tajnim zadatkom da u rimskim katakombama ispod grada pronađe mač cara Konstantina, artefakt čudesnih moći; a drugi je uglađeni četnički oficir čija prava misija, ali i prava priroda, do samoga kraja romana ostaje tajna.

U ovu zanimljivu konstelaciju glavnih likova i brojnih izuzetno zanimljivih epizodista, njihovih odnosa, i uzajamnog utjecaja njihova djelovanja, umeće se i jedna od najdrevnijih i najstrašnijih tajni balkanskih prostora. Ta se tajna naznačuje u romanu već prilično rano: riječ je, naravno, o vampirima, bićima čija je literarna popularnost i privlačnost još uvijek u usponu. Tim ranim razotkrivanjem autor je vješto izbjegao banalnost i zamku da se čitatelj naoko domišlja o čemu bi tu mogla biti riječ, iako je to zapravo lako naslutiti s obzirom na vrijeme i ozračje u kojem se ovaj roman pojavljuje. Međutim, iako smo na vrijeme upozoreni da se, eto, ovdje radi o vampirima, u nastavku romana izuzetno vještim građenjem napetosti i otkrivanjem jedne po jedne mračne tajne nekolicine likova proizlazi da za noćni vampirski alter-ego nekog od već predstavljenih likova - sumnjivaca imamo više! Nemalo iznenađenje nastupa kad se na kraju spozna da vampiri nisu jedina jeza koja hara niškim ratnim noćima, da tu ima i nečeg puno goreg, a da su vampiri ovdje skoro pa samo usput.

Ovo je još jedan od romana kakvih u posljednje vrijeme ima sve više na srpskoj sceni fantastične književnosti, koji klasične fantastične i horor motive uspješno lokalizira, isprepliće s lokalnom ili nacionalnom ili regionalnom, kako hoćemo, poviješću, i sa stvarnom događajnicom ne tako davnih desetljeća. Roman Konstantinovo raskršće u Srbiji je postao hit, doživio je i više izdanja, i time postigao nešto što u Hrvatskoj još uvijek samo sanjamo: da znanstvena fantastika iz žanrovskoga geta izađe među široku publiku, da se o takvoj literaturi analitički, kritički i polemički piše i u mainstream medijima, te da se tako skrene pažnja ljubitelja dobre literature na činjenicu da i domaći SF-autori mogu ne samo freakovima, već i »normalnim« čitateljima priuštiti vrhunsko čitateljsko uzbuđenje i jako dobru zabavu.

Izvor: Glas Istre