Laguna - Bukmarker - „Uteha istorije“ – prikaz romana „Bela, ćao“ Dušana Veličkovića - Knjige o kojima se priča
Nova epizoda podkasta svake srede u 20 sati na našem Jutjub kanalu
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoPodkastNagradeKalendar

„Uteha istorije“ – prikaz romana „Bela, ćao“ Dušana Veličkovića

Nije redak slučaj da izvesni romani ostanu nepročitani, mislim naravno na javnu recepciju dela. Ne radi se tu čak ni o zlobi kritike ili javnog mnjenja, o nepopularnosti autora ili čemu sličnom, naprosto okolnosti se spletu tako i roman ne dobije ono što mu po kvalitetu ili značaju pripada. Zapadne u neku vremensko-prostornu crnu rupu i tamo tavori dok se ne desi da ga neko otkrije i tada počinje njegov stvarni, pravi život. Bez pretenzija da sebi pripišem nekakve kolumbovske zasluge, hteo bih da napišem par lepih reči o romanu „Bela, ćao“ Dušana Veličkovića (Laguna, 2011). Čini mi se, a moguće je da nisam u pravu, da je ovaj roman dobio neuporedivo manje nego što zaslužuje.

Da odmah kažem da nije ovaj roman savršeno štivo i da ima sasvim dovoljno mana ali, što je nažalost prava retkost u ovdašnjoj književnosti, ima više dobrih strana. Ambiciozno zamišljen kao "roman o sto godina u životu jedne srpske porodice", on odustaje pekićevske ambicije obuhvatnog pisanja, već stvari svodi na razumnu meru, prilagođenu današnjem čitaocu koji nema vremena a ni navike da čita narative poput „Zlatnog runa“. Birajući sudbinski prelomne trenutke: gubitak krda svinja u pokušaju bogaćenja, susret sa Sigmundom Frojdom, finansiranje komunista, Goli otok, beg i emigraciju devedesetih i potragu za ocem, Veličković neće samo ispisati istoriju srpske već i svake druge književno egzemplarne porodice. Drugim rečima, nije nacija ovde od presudnog značaja, nego mera istorije u životu pojedinca: kako i na koji način uspevamo odnosno ne uspevamo da pobegnemo od sila koje su neuporedivo veće od nas. Zbog toga je poslednji deo romana posvećen najmlađem Kopcu koji kreće u potragu za ocem, intelektualcu i čoveku spremnim da svedoči o zločinima devedesetih, ali i o onima pre. Kroz ovaj čin, mladić pokušava da se izleči od viška istorije, i porodične ali i one kudikamo šire, te da na neki način uspostavi kontinuitet, da porodici, što je zaista retko na ovdašnjim prostorima, podari trajanje koje neće biti prekinuto već u sledećoj generaciji, koje neće biti isprekidano istorijskim nedaćama.

Intertekstualno bogato štivo koje korespondira sa brojnim idejama i knjigama, „Bela, ćao“ možda najtešnje sarađuje sa romanom D. M. Tomasa „Beli hotel“, ne samo zbog toga što pokušava da preispita i na koncu i ospori frojdovsku konstrukciju ličnosti i istorije, već i zato što, kao uostalom ni njegov britanski uzor, u tome ne uspeva. Jer, potraga za ocem, ali i opsednutost maskulinitetom koja se ogleda u dominantnim linijama priče i konačno Edipalna fantazija koju mladi Aleksa doživljava u trenutku susreta, ne govore u prilog poricanja Frojda. Naprotiv, u jednakoj meri u kojoj je „Beli hotel“ ispisan u slavu oca psihoanalize, to je učinio i Veličković u svom romanu.

Svojevremeno je Mihail Bahtin govorio o romanu kao o dijaloškoj formi koja korespondira kako sa dijahronijom u smislu tradicije, tako i sa sinhronijom nudeći obilje govora, jezika ako želite, i time je važni ruski teoretičar isticao suštinsku demokratičnost žanra. Iz poglavlja u poglavlje, Veličković demonstrira upravo ovu vrlinu. Njegov tekst menja registre, narativne i žanrovske modele i pokazuje bogat pripovedački raspon, istovremeno uspevajući da u jasnoj strukturi održi ovu količinu različitosti. Ovo je osobina kojom se malo ko od savremenih srbijanskih pripovedača može pohvaliti.

Istina je da roman na kraju pada i da je priča o Aleksi Kopcu mlađem slabija od one o njegovom ocu, ali potreba za davanjem smisla, potreba za pružanjem nade u ovim vremenima više je nego legitimna. Rekao bih čak i nephodna. Poput tužne pesme pevljivog refrena od koje je pozajmljeno ime i roman nudi neku vrstu utehe. Svesni smo koliko je ona varljiva.

Autor: Vladimir Arsenić
Izvor: e-novine.com
 


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
aleksandar stanković depresija nije prolazna tuga laguna knjige Aleksandar Stanković: Depresija nije prolazna tuga
03.02.2026.
U društvu koje neprekidno insistira na produktivnosti i „pozitivnom stavu“, mentalna bolest i dalje se doživljava kao lični poraz, a ne kao ozbiljan javnozdravstveni i društveni problem. Depresija, je...
više
dragoljub stojković smeh nam je neophodan laguna knjige Dragoljub Stojković: Smeh nam je neophodan
03.02.2026.
Moglo bi se reći da od početka do kraja novi roman Dragoljuba Stojkovića „Optički nišan“ (u izdanju Lagune) prati apsurd, koji pokreće zbivanja i motiviše junake. Apsurdno je to što se pripovedač, zaj...
više
prikaz mange alisa u ničijoj zemlji mračna i kompleksna psihološka priča laguna knjige Prikaz mange „Alisa u Ničijoj zemlji“: Mračna i kompleksna psihološka priča
03.02.2026.
Postoje mange koje vas zabave, one koje vas šokiraju i one koje vas nateraju da se zapitate – šta biste vi uradili da ste na njihovom mestu? „Alisa u Ničijoj zemlji“ (Alice in Borderland) Hara Asa pri...
više
prikaz knjige jedni drugima potrebni vladike grigorija zbirka beseda od tvrdoša do diseldorfa laguna knjige Prikaz knjige „Jedni drugima potrebni“ vladike Grigorija: Zbirka beseda od Tvrdoša do Diseldorfa
03.02.2026.
Tvrd povez, izdanja na dva pisma – i na ćirilici i na latinici – što je praksa od kada knjige objavljuje u beogradskoj izdavačkoj kući Laguna. U njima je 30 beseda – od pristupne na rukopoloženju za v...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.