
Književni koreni „Plastica“ nisu znak manjkavosti nego kvaliteta romana. Oni dokazuju da srpska književnost ima sluha i za svetske pisce koji tematizuju korporativni svet, kome Srbija danas pripada, mada ne na onaj način o kojem je maštala devedesetih. I post post moderna ima, dakle, svoje Borhese, svoju biblioteku, mada se te biblioteke pisci neprekidno odriču kako tragovi književnosti ne bi ugrozili ideju „izvorne“,„nepatvorene“, beskompromisne slike stvarnosti. Međutim, problem je u tome što je svaka književna „stvarnost“ ipak konstrukcija i što ona književnost koja najviše teži da ne bude književnost, uvek dolazi u opasnost da se svede na književnu stilizaciju novinskih vesti. To je problem „Plastica“: što više nastoji da se oslobodi kompromisa u prikazu tranzicione stvarnosti, to se više bliži stereotipima (literarnim, medijskim a donekle i političkim) od kojih se ovaj roman nije jasno distancirao. Pa ipak, autoru „Plastica“ treba odati sve pohvale za proširenje tematskog horizonta savremene srpske književnosti. Suočiti se sa sadašnjicom u trenutku kada od vas naručuju romane o devedesetim, ipak je znak integriteta: razlog više da Jovanovića treba i ubuduće pratiti i čitati.Podelite na društvenim mrežama:
Sajam knjiga još samo u nedelju
Veliki broj pisaca na štandu Lagune na Sajmu knjiga u Hali 1
Sajamski dani stižu i kod vas od 20. oktobra do 7. novembra 2025!
O granicama, diktatu savršenosti, samopouzdanju i autentičnosti na druženju sa dr Alijem Fenikom, autorom knjige „Crvene zastavice, zelene zastavice“, u knjižari Delfi SKC
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.