Sve je više naših autora koji se opredeljuju za žanrovski izraz, i to posebno za psihološki triler i kriminalistički roman, tako da srpska trileraška scena pokazuje jasan uzlazni trend. Na listi svežih žanrovskih naslova, „
Ukus straha“
Zorana Petrovića izdvaja se po tome što se eksplicitno bavi temom profilisanja serijskih ubica iz ugla forenzičke psihologije – doduše na pojednostavljen i pristupačan način.
Prolifični Petrović, do sada pre svega poznat po epskoj fantastici i hororu („
Rizničar tajni“, „Kletva usnule varoši“, serijal
Praznik zveri), u svom novom romanu uplovljuje u uzburkane triler vode, te donosi priču o potrazi za sadističkim ubicom koga za zločine nadahnjuju bajke, i sve to dato u lokalnom kontekstu, što je samo po sebi zanimljivo, jer naša zemlja nije poznata po serijskim ubicama, niti su takvi slučajevi česta građa domaće književnosti.
Kada misteriozni ubica u „Ukusu straha“ počne svoj krvavi pir, šefica Odseka za krvne delikte, Kristina Preradović, poziva u pomoć svog nekadašnjeg kolegu Petrovića (da, glavni junak ima isto prezime kao autor), bivšeg profajlera, sada profesora kriminologije na Univerzitetu u Beogradu. Kristini i Profesoru ubrzo postaje jasno da je svirepi zločin deo serije koja ima veze sa ubistvima od pre osam godina koje je počinio prepredeni Vuk koji je sada u zatvoru. Žrtve i zločini se gomilaju i čini se da niko nije siguran i van domašaja novog ubice, uključujući tu i one koji te zločine istražuju.
Roman ne skriva svoje uzore – „Ukus straha“ je nadahnut radovima Tomasa Harisa („Kad jaganjci utihnu“), koji je ionako inspiracija svih koji pišu o serijskim ubicama, ali se posebno vidi uticaj Krisa Kartera („Žig smrti“), koji je poslednjih godina postao izuzetno čitan u Srbiji, zahvaljujući romanima o detektivu Robertu Hanteru i njegovim suočavanjima sa sadističkim serijskim ubicama.
Petrović prepoznaje žanrovsku logiku i koristi je na domaćem terenu. Njegov ubica je jeziv, metode su složene, a dinamika između inspektorke Preradović i Profesora daje dodatni narativni sloj. Psihologija straha, mehanizmi traume i pitanja krivice – sve su to teme koje Petrović provlači kroz svoj zaplet, trudeći se da ide ukorak sa najčitanijim svetskim uzorima, a da istovremeno ostane veran domaćem miljeu. Brutalnosti ne manjka i ona je, da upozorim one sa slabijim živcima, prilično nesputana.
Autor:
Đorđe Bajić, pisac, književni i filmski kritičar
Izvor: Nedeljnik