Laguna - Bukmarker - Prikaz romana „Tkalja senki“ – Dokumentarno u spoju sa izmaštanim - Knjige o kojima se priča
Nova epizoda podkasta svake srede u 20 sati na našem Jutjub kanalu
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoPodkastNagradeKalendar

Prikaz romana „Tkalja senki“ – Dokumentarno u spoju sa izmaštanim

Meksički pisac Horhe Volpi (1968) predstavlja se publici na srpskom jeziku nagrađivanim romanom koji je skrenuo pažnju čitalačke publike, koliko temom toliko i neobičnom formom i originalnim književnim stilom.

U prevodu Dragane Bajić očuvana je originalnost izraza i neobičnost rečenične konstrukcije koja na početku zahteva od čitaoca i mali napor da uroni u priču. Kristijana i Henri junaci su romana „Tkalja senki“ (Laguna, 2018) o ljubavnom četvorouglu koji bi mogao biti i banalan, ali je predstavljen kao preplitanje sudbina u potrazi za apsolutnim, kao i naučnim psihološkim objašnjenjem zbog čega određena osoba nekoga privlači ponekad do granice samouništenja.

Ljubavnici i preljubnici, Kristijana i Henri stižu do tačke kad dva bića postaju jedno, što nazivaju dijada, ili samo žele tako nešto ali ga ne dosežu, gubeći bitku sa iskušenjima u vezama sa drugima. Ljudska osećanja nisu i ne mogu do kraja biti potvrđena naukom. Na toj tački gde počinje neuhvatljivo, eksperimentalnu psihologiju zamenjuje književnost i veština pisca da približi čitaocu situacije koje su za većinu ljudi nerealne i nikada doživljene.

Zasnovan na priči o stvarnim ličnostima, psiholozima koji su u periodu između dva svetska rata pripadali Jungovoj školi, roman se oslanja na pisane biografije i dokumenta o njihovim eksperimentima o nesvesnom i vizijama. Nadovezuje se na Jungovu teoriju o simbolima koji igraju veliku ulogu u snovima i podsvesti. Zbog toga su u tekstu prisutne i ilustracije i originalne fotografije pronađene u zaostavštini čime je narativ dobio i dokumentarnu dimenziju.

Roman je sa književne tačke najinteresantniji kao izdanak tradicije Henrija Džejmsa i njegovih romana „Okret zavrtnja“ i „Portret jedne lejdi“, kao i proze Dž. Džojsa i Virdžinije Vulf, uz ogradu da je u njihovom delu erotsko naglašeno ali na jedan daleko suptilniji način, dok erotika u Volpijevoj prozi zauzima gotovo centralno mesto, što je, pretpostavljamo, u funkciji dihotomije telesno-filozofsko.

Volpi je najbolji u pokušaju rekonstrukcije epohe između dva rata kao predaha čovečanstva između dve kataklizme koje su obeležile pojedinca, kao i u pokušaju da dokumentarno spoji sa izmaštanim, ljubavnom pričom kojom dominira strast i sebičnost koja ide do tačke odricanja od deteta. Najbolje oblikovan je lik Kristijane, ljubavnice, anti-majke, anti-supruge prema kriterijumima njenog vremena i malograđanskih normi ponašanja, koja se, izgubivši sve bitke, bolesna i usamljena bukvalno povlači u svoju kulu. Najoriginalniji su delovi koji objašnjavaju njen odnos i susret sa K. G. Jungom, koji osciluju od Elektrinog kompleksa i klasičnog odnosa studentkinja-profesor, do pokušaja osvajanja fatalne žene koju veliki naučnik ne može da posmatra na drugi način, kao intelektualno ravnopravnog sagovornika.

Bežeći od sve nerealnijih kombinacija u Ameriku, da bi tamo konačno postala ono što je želela, naučnica, eksperimentalni psiholog, Kristijana pronalazi sebe van sveta kojim dominiraju muškarci i u tome je suština njene pobune. Priča o njenoj sudbini i ulaženje, da tako kažemo, pod žensku kožu, verovatno je najkvalitetnija komponenta ovog romana, modernog i hrabrog i samim tim prilično zahtevnog u odnosu na čitaoca koga će, priželjkujemo, priča voditi dalje ka čuvenom Jungovom delu „Čovek i njegovi simboli“ i već pomenutom Henriju Džejmsu, možda i ka „Talasima“ Virdžinije Vulf, u svakom slučaju ka prozi toka svesti u kojoj često tražimo i nalazimo deliče sopstvenog doživljaja stvarnosti ili nečega o čemu maštamo.

Kristijana kao pobunjena i slobodna žena koja svoju pobunu plaća velikim tragedijama, nosi ovaj roman o slobodi koja se pretvara u kavez i ljubavi koja, težeći da se oslobodi svih konvencija, prestaje da bude emocija i postaje deo psihološkog eksperimenta.

Piše: Aleksandra Đuričić
Izvor: Danas


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
aleksandar stanković depresija nije prolazna tuga laguna knjige Aleksandar Stanković: Depresija nije prolazna tuga
03.02.2026.
U društvu koje neprekidno insistira na produktivnosti i „pozitivnom stavu“, mentalna bolest i dalje se doživljava kao lični poraz, a ne kao ozbiljan javnozdravstveni i društveni problem. Depresija, je...
više
dragoljub stojković smeh nam je neophodan laguna knjige Dragoljub Stojković: Smeh nam je neophodan
03.02.2026.
Moglo bi se reći da od početka do kraja novi roman Dragoljuba Stojkovića „Optički nišan“ (u izdanju Lagune) prati apsurd, koji pokreće zbivanja i motiviše junake. Apsurdno je to što se pripovedač, zaj...
više
prikaz mange alisa u ničijoj zemlji mračna i kompleksna psihološka priča laguna knjige Prikaz mange „Alisa u Ničijoj zemlji“: Mračna i kompleksna psihološka priča
03.02.2026.
Postoje mange koje vas zabave, one koje vas šokiraju i one koje vas nateraju da se zapitate – šta biste vi uradili da ste na njihovom mestu? „Alisa u Ničijoj zemlji“ (Alice in Borderland) Hara Asa pri...
više
prikaz knjige jedni drugima potrebni vladike grigorija zbirka beseda od tvrdoša do diseldorfa laguna knjige Prikaz knjige „Jedni drugima potrebni“ vladike Grigorija: Zbirka beseda od Tvrdoša do Diseldorfa
03.02.2026.
Tvrd povez, izdanja na dva pisma – i na ćirilici i na latinici – što je praksa od kada knjige objavljuje u beogradskoj izdavačkoj kući Laguna. U njima je 30 beseda – od pristupne na rukopoloženju za v...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.