Nema tog kofera u koji može stati čitavo jedno detinjstvo, čitav naoko sasvim običan, a zapravo uzbudljiv život koji vodi Mia, devojčica koja o sebi kaže
da je sasvim obična klinka koja lovi zjale, ratuje sa starijim bratom i starijom sestrom, sa školom, drgaricama i prezauzetim roditeljima. Zato ova junakinja romana „
Pakovanje zjala“
Elizabete Georgiev (1975), književnice i prevodioca čija su posvećenost i uspeh u radu sa decom skoro bez premca među bibliotekarima sa južnoslovenskog prostora, nastoji da čitav svoj emotivni prtljag spakuje u priču. Jer u tu njenu ispovest, sa digresijama koje su poput zadžepaka u kojima se slaže ono najdragocenije, u taj dugi monolog koji kao duplo dno kakve ogromne torbe sadrži mnoštvo epizoda koje su presudno uticale na njeno formiranje, jedino i može stati
sve: i sećanja na porodične zgode i nezgode, i ushićenja zbog kojih je detinje srce
tutnjalo da su ga mogli čuti svi unaokolo, i anegdote koje se prepričavaju sa nostalgijom, retki školski neuspesi i česte prepirke sa najvoljenijima, i prve simpatije i razočaranja, ali i sav teret neizgovorenog koje se, najzad, iz tegobne tišine preobrazio u pronađene reči.
Priča o svemu što je doživela i izmaštala ujedno je i način da Mia od same sebe odagna misao o onome što sa zebnjom i strahom iščekuje i što postaje sve bliže i izvesnije. Naime, njena porodica, pokušavajući da obezbedi sigurniju egzistenciju, prinuđena je da napusti sredinu za koje je vezana poreklom i čitavim dotadašnjim životom. Stoga ova
prvakinja sveta u brbljanju nezaustavljivo pripoveda o svemu što ispunjava njene dane: o nezadovoljstvu vlastitim imenom, o detinjim nestašlucima po kojima je pamte susedi, o omiljenim igrama i razgovorima sa izmišljenim prijateljima, o svetu književnosti čiju bezgraničnost otkriva naučivši da čita sa četiri godine, o ljubavi prema kolačima, ali i mešenju kolača kao načinu da se zadobije nečija pažnja...
I čini to šarmantno i sugestivno, bilo da govori o svom bogatom unutrašnjem svetu, bilo da, iz perspektive najmlađeg deteta u porodici istoričara i profesorke muzike koja je godinama radila kao bankarska službenica, pripoveda o poslovnim i finansijskim izazovima sa kojima se suočavaju roditelji, tinejdžerskim problemima koji muče njenu sestru i brata, blizance Anu i Acu, bilo da opisuje školske drugare, baku Anđeliju koja je imala nezamenljivu ulogu u njenom odrastanju ili kućnog ljubimca Petronija...
Svemu što je doživela, pa i onome što je izmaštala u časovima bezbrižnosti i dokolice, koje odrasli prekorno nazivaju
hvatanjem zjala, Mia Prva Veličanstvena Nesalomljiva vedro i bez poteškoća uspeva da nađe pravo mesto u svojoj ispovesti.
Njena priča u kojoj su zauvek sačuvane vlastite uspomene pred velikom, iznenadnom prekretnicom koja očekuje čitavu porodicu, postaje zapravo neuporedivo vrednija od svega što junakinja Elizabete Georgiev u svet može poneti u plavom, ko zna čijem, koferu.
Autor: Olivera Nedeljković