Laguna - Bukmarker - Prikaz romana „Očevi i oci“: Studija slučaja balkanske svakodnevice - Knjige o kojima se priča
Nova epizoda podkasta svake srede u 20 sati na našem Jutjub kanalu
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoPodkastNagradeKalendar

Prikaz romana „Očevi i oci“: Studija slučaja balkanske svakodnevice

„Istinu govorim, sine. Ne zato što je lepa, već zato što je jedina koju znam.“

Istinom i samo istinom Slobodan Selenić nam u romanu „Očevi i oci“ pripovijeda o dva svijeta, Elizabetinom i Stevanovom, engleskom (anglosaksonskom) i srpskom (balkanskom), koji su se nakratko sreli, ali (p)ostali trajno suprotstavljeni kada su se našli u vremenu i prostoru koji su ih u njihovoj percepciji identiteta i slobode sputavali. Onaj treći, njihovog sina Mihajla, za njega buntovno-revolucionaran, za njegove roditelje bahato-nerazumljiv, a zapravo vrijednosno nestabilan, upravo je ono što ih je u zabran i otjeralo.

Kroz iskustvo srpskog mladića u Engleskoj, strast između supružnika, odrastanje i stasavanje „Engleščića“ u Srbiji, upoznajemo se sa ozbiljnim posljedicama neprilagođenosti svakog od njih. Selenić nam u „Očevima i ocima“ pokazuje koliko je težak susret različitih kultura tamo gdje je nacionalni identitet zasnovan na veličanju sopstvene osobenosti, a omalovažavanju „drugosti“.

Selenić piše široko i duboko. Široko, jer je razmjere lične tragedije nemoguće sagledati bez sagledavanja tragedije zajednice. Duboko, jer ga njegova čvrsta opredijeljenost da kritički posmatra sve „čuva“ od pristrasnosti i vodi kroz razdoblje između dva rata i strahote ovog drugog sa gađenjem u odnosu na visoku politiku, kneževske balove, partizansko bahaćenje, četničku krvoločnost. Uz sve to, knjiga kao da ne govori o prošlosti, jer su vapaj za čuvanjem osobenosti manjina u teroru većine, čežnja za Evropom, gnušanje nad, metaforički, Hunima i Vizigotima, prezir nad jednoumljem, raskorak između svijesti da ste prvi dok bitišete na samom dnu, nikad primljenljiviji. Balkan, kao spona između istoka i zapada, nikada do kraja nije bio „svjestan“ te svoje uloge i još uvijek grca pod teretom (svjesne) neprilagođenosti i „epske“ prošlosti.

„Jezikom čovek, svaki ponaosob, pokazuje dušu, besmrtnu sa svoje jedinstvenosti sadržane u načinu, više no u predmetu, govora.“

Selenić nam u „Očevima i ocima“ kroz dva paralelna viđenja događaja, Elizabetinim i Stevanovim, daje cijelu svoju dušu, bolno iskreno, i najbolja je studija slučaja za ovu svoju rečenicu. Jer ne raspolućuje vam i um i srce samo epilog ovog romana (posljednje strane su poput sipanja soli na žive rane i zauvijek će imati isto dejstvo i bez ponovnog čitanja), već i svaka rečenica, koja je, u isto vrijeme, i svjedočanstvo i piščeva bravura.

Ovo nije moj prvi „susret“ sa Selenićem, budući da sam i prije ovog romana bila opčinjena njegovim načinom pripovijedanja. Prije više od dvadeset godina sam pročitala „Ubistvo s predumišljajem“, a prije dvije godine „Prijatelje“, koji su me oduševili detaljnom analizom (nacionalnih) obrazaca, stereotipa, društvenih i istorijskih prilika. Međutim, utisak koji sam formirala prije ove knjige, a mogao bi se sažeti u „veliko poštovanje“, zanemarljive je jačine u odnosu na sadašnji. „Očevi i oci“ su remek-djelo koje je sebe katapultiralo u folder „knjige života“, a takve imaju ono „nešto“ što je iznad ljepote rečenica, sadržaja i slojevitih likova. One imaju sve to i ono što se samo kožom osjeti.

Već izvjesno vrijeme govorim kako sve ređe nailazim na knjige koje rasplaču, zabole i zamisle. „Očevi i oci“ su me ućutkali za narednih pet godina.

Autor: Jovana Marović
Izvor: Instagram (@palatasnova)


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
aleksandar stanković depresija nije prolazna tuga laguna knjige Aleksandar Stanković: Depresija nije prolazna tuga
03.02.2026.
U društvu koje neprekidno insistira na produktivnosti i „pozitivnom stavu“, mentalna bolest i dalje se doživljava kao lični poraz, a ne kao ozbiljan javnozdravstveni i društveni problem. Depresija, je...
više
dragoljub stojković smeh nam je neophodan laguna knjige Dragoljub Stojković: Smeh nam je neophodan
03.02.2026.
Moglo bi se reći da od početka do kraja novi roman Dragoljuba Stojkovića „Optički nišan“ (u izdanju Lagune) prati apsurd, koji pokreće zbivanja i motiviše junake. Apsurdno je to što se pripovedač, zaj...
više
prikaz mange alisa u ničijoj zemlji mračna i kompleksna psihološka priča laguna knjige Prikaz mange „Alisa u Ničijoj zemlji“: Mračna i kompleksna psihološka priča
03.02.2026.
Postoje mange koje vas zabave, one koje vas šokiraju i one koje vas nateraju da se zapitate – šta biste vi uradili da ste na njihovom mestu? „Alisa u Ničijoj zemlji“ (Alice in Borderland) Hara Asa pri...
više
prikaz knjige jedni drugima potrebni vladike grigorija zbirka beseda od tvrdoša do diseldorfa laguna knjige Prikaz knjige „Jedni drugima potrebni“ vladike Grigorija: Zbirka beseda od Tvrdoša do Diseldorfa
03.02.2026.
Tvrd povez, izdanja na dva pisma – i na ćirilici i na latinici – što je praksa od kada knjige objavljuje u beogradskoj izdavačkoj kući Laguna. U njima je 30 beseda – od pristupne na rukopoloženju za v...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.