„
Srećna Nova godina“ i „
Zauvek srećni“ švedske autorke
Malin Sten uzbudljivi su trileri, koji će vas, zahvaljujući sasvim običnim ljudima uvučenim u strašne situacije, naterati da se zapitate šta je ispravno a šta pogrešno.
Popularna švedska književnica Malin Sten rođena je 1969. godine i živi sa suprugom i dvoje dece u predgrađu Malmea. Karijeru u svetu pisane reči započela je knjigom za decu i omladinu, kao urednica i pisac, a onda je promenila žanr i priklonila se nordijskom noaru. Laguna je u prevodu na srpski objavila dva njena trilera: romane „Srećna Nova godina“ i „Zauvek srećni“ (treći triler, čiji je naslov „Srećan rođendan“, u Švedskoj je objavljen početkom 2025. godine, tako da u dogledno vreme možemo očekujemo i njegov prevod na srpski).
U svojim trilerima Malin Sten prilično odrešito demistifikuje „švedski san“: ljupka predgrađa su, baš kao i u kultnom „
Plavom somotu“ nedavno preminulog filmskog čarobnjaka Dejvida Linča, samo prividno srećna, ušuškana i bezbedna. Ako samo malo pažljivije pogledate, primetićete da je ta idila laž, obmana, mehur od sapunice.
U središtu romana „Srećna Nova godina“ je nestanak sedamnaestogodišnje Jenifer Viksel, koja kao da je u zemlju propala nakon dočeka Nove godine. Porodice Viksel i Anderson po tradiciji slave zajedno: roditelji na jednom kraju grada, a njihova deca na drugom. Nakon devojčinog nestanka policija započinje istragu, pa se uskoro ispostavlja da je slučaj mnogo komplikovaniji nego što se na prvi pogled čini. Tajni je mnogo, a neke od njih su, kako to već biva u trilerima, potencijalno smrtonosne!
„Zauvek srećni“ je naslov pun ironije, jer je drugi triler Malin Sten zapravo priča o tome šta se dešava kada se jedno venčanje pretvori u tragediju. Svadbena zabava jeste veličanstvena i baš onakava kakvu ju je nevesta Emili zamislila, ali... I ovde je idila samo privid. Kako veče odmiče, raspoloženje se kvari i na površinu isplivavaju traume i sukobi iz prošlosti, sve ono što je godinama bilo zataškavano i prikrivano, gurano pod tepih. Kada, u jeku slavlja, bude otkriven leš jednog gosta, postaje jasno da se situacija otrgla kontroli.
Malin Sten posebnu pažnju poklanja psihologiji svojih likova, tako da u oba slučaja možemo govoriti o „psihološkim trilerima“ u kojima su likovi veoma pažljivo postavljeni i opisani. U obe ove priče napetost se postepeno gradi, što, verujem, može da odbije čitaoce koji više vole brži tempo i akciju. Međutim, ovakav pristup je neophodan kako bi se dublje i podrobnije istražila emocionalna
stanja likova i uticaj tragičnih događaja na njihove živote. Takvim pristupom se stvara atmosfera nelagode jer se, postajemo toga ubrzo svesni, katastrofa može dogoditi svakog trenutka. Ovde treba istaći da Malin Sten veoma pametno piše: kako priče napreduju, tempo pripovedanja se postepeno ubrzava, poglavlja postaju sve kraća i napetija. To je dobra taktika koja čitaoca na kraju nagrađuje i opravdava sporije delove u prvoj polovini. Likove koje stvara Malin Sten nije lako voleti, ali pošto su u pitanju trileri sa ubistvima, to ne predstavlja problem.
Trileri „Srećna Nova godina“ i „Zauvek srećni“ su suštinski priče o porodičnoj dinamici, o tajnama među najbližima. Ovi romani će vas naterati da se zapitate šta je ispravno a šta pogrešno, a istovremeno su i prilično precizni prikazi današnjeg (i ne samo današnjeg!) društva, koje se trudi da po svaku cenu održi privid sreće i izobilja, iako je istina nešto sasvim drugo. Uostalom, materijalna sigurnost vam ne može garantovati sreću. Ovi romani to i ilustruju. Njihovi junaci su dobrostojeći, ali istovremeno nesrećni, frustrirani, osvetoljubivi, nepromišljeni... pa čak i zli, istinski zli.
Malin Sten ne preza da u svojim romanima zagrebe ispod površine, prikaže stvari onakvima kakvim zaista jesu, u najkraćem: da ukloni šminku sa, na prvi pogled, savršenog lica, pokaže nadute podočnjake, bore, ispucale usne... To nije baš najprijatniji prizor, mada je, to se ne može sporiti, otrežnjujući.
Autor:
Đorđe Bajić
Izvor: časopis Bukmarker, br. 51