U romanu „
Kari Soto se vratila“ američke autorke
Tejlor Dženkins Rid (1983) prepliću se teme sportskog rivalstva, ambicije, odnosa roditelja i dece, ženskog starenja, medija, mizoginije i samopotvrđivanja, a sve to kroz lik žene koja je u isto vreme i heroina i antiheroina, neodoljiva i odbojna, ranjiva i neumoljiva.
Kari Soto je jedna od najuspešnijih teniserki svih vremena. Nakon osvajanja dvadeset grend slem titula i apsolutne dominacije na terenu, povukla se iz profesionalnog sporta. Nekoliko godina kasnije, dok sedi u publici na Otvorenom prvenstvu Amerike 1994. godine, gleda kako njenu rekordnu titulu preotima nova teniska zvezda – neustrašiva, talentovana i medijski obožavana Niki Čen. To ne samo da uzdrmava Kari već u njoj pokreće unutrašnji vulkan koji je samo prividno mirovao: njenu nezajažljivu želju za trijumfom, prepoznavanjem i potvrdom. Tako u trideset sedmoj godini odlučuje da se vrati na teren i za sobom ostavi svoju rivalku.
Odluka Kari Soto nije samo smela nego sa sobom nosi ogroman teret javnog očekivanja i kritike, rizik da ranjeni ego postane još ranjeniji i složen odnos sa ocem i trenerom – bivšim teniserom koji ju je i uveo u svet tog sporta – Havijerom Sotom postane složeniji. Njihov odnos je pun tenzije, poštovanja, razočaranja i – iznad svega – ljubavi, ali i opreza budući da je ćerka svojevremeno otpustila oca kao trenera. Njihovo novo zbližavanje tokom priprema za povratničku sezonu nudi neke od najdirljivijih scena u romanu. Gubitak koji Kari na kraju doživljava (i kojim nećemo spojlovati), zaokružuje ovu priču o porodičnoj ljubavi, oproštaju i nasleđu.
Sam po sebi, lik naslovne junakinje romana ima elemente hladnoće, grubosti, arogancije, samodovoljnosti, osetljivosti i opsednutosti pobedom. Drugim rečima, posredi je heroina koja nije osmišljena da bi se svidela već da bi izazvala, preispitala pa i uzdrmala čitaoca. Iako je protagonistkinja nadmena, mesta za poistovećenja sa njom ima napretek, počev od toga što joj nije lako u društvu samim tim što ne pristaje na klasičnu ulogu žene. Ona razbija mnoge stereotipe o ženi u sportu, u javnosti, u srednjim godinama. Kroz njen lik, Tejlor Dženkins Rid piše ogoljenu, surovu, feminističku proznu studiju o samopouzdanju koje ne traži dozvolu.
Iako je roman ispunjen podrobnim opisima mečeva, servisa, poena i turnira, pogrešno bi bilo očekivati da je „Kari Soto se vratila“ knjiga o sportu. Tenis je ovde metafora: kontrole, gubitka i moći. Svaka loptica koju Kari udari nosi u sebi deo njenih trauma, težnji, razočaranja i nade. Čak i čitaoci koji nikada nisu pogledali teniski meč na televiziji mogu da budu emotivno uključeni u svaki set koji Kari igra. Što je, između ostalog, i posledica briljantnog narativnog tempa: Dženkins Ridova piše u kratkim, intenzivnim poglavljima, ispresecanim izvodima iz medija koji dodatno oslikavaju mizoginiju, rasizam i pritiske na sportistkinje.
Kroz Karino putovanje roman dotiče univerzalne teme: Šta se dešava kad više nismo najbolji? Ko smo kada izgubimo ono što nas je definisalo? Možemo li da oprostimo sebi? Da priznamo slabost? Tejlor Dženkins Rid odgovara na ova i brojna druga pitanja bez patetike, ali s dubokom empatijom. Kari uči da vrednost ne leži samo u titulama već i u odnosima koje stvara, u borbi koju vodi i – što je, možda, najvažnije – u prihvatanju sebe, kakva god bila.
Autor: Domagoj Petrović