Oduvek sam volela knjige
Sofi Kinsele! Čitala sam ih u mladosti, dok sam sazrevala, a čitam ih i danas – kao odrasla osoba – jer svaka od njih na neki način odražava neko poglavlje mog života. Isto se nesumnjivo odnosi i na ovu novu, iskrenu, ogoljenu i potresnu novelu „
Kako to izgleda?“, koju sam pročitala pre svih. Na neki način mi je delovalo prikladno što ovu knjigu čitam upravo sada, s obzirom na to da sam nedavno preuzela ulogu izvršne direktorke organizacije
Brain Tumour Support.
Zbog ličnog, porodičnog iskustva sa glioblastomom, koje nam je iz korena promenilo živote, počela sam da čitam knjigu sa dozom straha, očekujući mnoge sličnosti sa onim što sam i sama proživela. Iako su neke od tih sličnosti zaista bile prisutne, roman obiluje neočekivanim trenucima i izuzetnim likovima koji su me duboko dirnuli. U meni je ova priča izazvala čitavu lavinu emocija – od radosti, šoka, razumevanja, prihvatanja i nade, do očaja, neverice, suza radosnica, ali i onih izazvanih tugom. Autorka je maestralno dočarala koliko je specifičan i jedinstven put svake osobe koja se suočava sa tumorom na mozgu.
Ova knjiga pruža snažan i autentičan uvid u borbu protiv glioblastoma, a u isto vreme šalje iskrenu i ohrabrujuću poruku koja donosi tračak utehe i podrške onima koji se nalaze u sličnoj situaciji. Način na koji je Sofi Kinsela utkala sebe i sopstvenu priču u lik glavne junakinje zaslužuje svaku pohvalu.
Autor: Ema Makjoun, izvršna direktorka organizacije
Brain Tumour Support
Izvor: braintumoursupport.co.uk
Prevod: Kristijan Vekonj