Romanom „
Jedi, ubij, voli“ američka autorka
Džuli Mej Koen potvrđuje reputaciju majstora crnohumornog trilera, koji se poigrava granicom komedije, horora i feminističkog manifesta. Spisateljica nudi priču o osveti kroz udružene sudbine tri žene, Marine, Lili i Opal, koje na prvi pogled nemaju ništa zajedničko – osim muškarca koji ih je sve prevario i izmanipulisao.
Marina je razvedena majka troje male dece, rastrgnuta između roditeljskih obaveza i finansijskih teškoća. Lili je povučena bibliotekarka, obeležena traumom posle očeve nasilne smrti, iako spolja deluje zaštićeno zahvaljujući vereničkom odnosu i iznenadnom bogatstvu od dobitka na lutriji. Opal je fitnes instruktorka u pedesetim godinama, nekadašnja zvezda društvenih mreža, sada osiromašena i ogorčena, ali sa snažnim instinktom za preživljavanje.
Njihov susret počinje gotovo neverovatnom okolnošću: isti čovek – šarmantan zavodnik i beskrupulozni manipulator – upleten je u živote svih triju junakinja. Kad istina ispliva na površinu, žene odlučuju da pravdu uzmu u svoje ruke. U podrumu jedne kuće završava njihov „princ na belom konju“, vezan i izložen njihovom besu, ali i kolebanju koliko daleko treba ići u osveti. Od tog trenutka roman postaje vrtoglavi niz scena koje spajaju grotesku, ironiju i surovu istinu o rodnim odnosima.
Koen uspeva da prikaže svaku junakinju sa složenim psihološkim crtama. Marina je istovremeno brižna i haotična, majka koja uz osmeh skriva sopstveni očaj. Lili je krhka, ali pokazuje iznenađujuću unutrašnju snagu i sposobnost da se suprotstavi kontroli. Opal, naizgled najtvrđa i najciničnija, prolazi možda i najveću transformaciju – od usamljene i ogorčene žene do saveznice i prijateljice. U njihovim interakcijama krije se emocionalni centar romana: od nepoverenja i sumnje, preko nesigurnih savezništava, do prijateljstva i osećaja sestrinstva.
U pojedinim trenucima scene podsećaju na kabaretsku parodiju, kao kada junakinje raspravljaju o najefikasnijem načinu da raskomadaju telo, dok deca mirno spavaju na spratu iznad. Ipak, brutalnost nikada ne gubi vezu sa komikom – Koen ume da u najtamnijim okolnostima pronađe ironiju i dovitljivost. Njen humor ne banalizuje traume junakinja, već pokazuje njihovu snagu da se suoče sa sopstvenim demonima.
Roman takođe koristi tehnologiju da bi dodatno naglasio savremeni okvir priče. Na taj način autorka povezuje digitalni jezik svakodnevice sa surovim pitanjima o nasilju, prevari i osveti. Spajanje realističnih detalja i apsurdnih zapleta stvara ritam koji čini knjigu gotovo neodložnom za čitanje.
Osim osvetničkog plana, roman nudi i kritiku patrijarhata i sistemskih mehanizama kontrole nad ženama. Likovi muških junaka često su karikirani, dok je akcenat stavljen na unutrašnje živote i odnose žena.
U ključne vrednosti romana treba ubrojati uverljivo razvijene odnose među junakinjama, balans između humora i ozbiljnih tema, kao i emocionalnu rezonancu koja prevazilazi okvir trilera. „Jedi, ubij, voli“ je štivo koje pokazuje koliko književnost može biti oslobađajuća i zabavna čak i kad govori o najmračnijim temama. Džuli Mej Koen majstorski kombinuje triler, grotesknu komediju i feminističke mikroeseje u delo koje tera na smeh, zgražavanje i navijanje za svoje junakinje. U svetu u kom žene prečesto ostaju same pred manipulacijama i nasiljem, roman nudi sliku osvetničkog sestrinstva – nesavršenog, haotičnog, ali oslobađajućeg.
Za čitaoce koji traže mračnu komediju, feministički ton i nezaboravne junakinje u borbi protiv patrijarhata, „Jedi, ubij, voli“ predstavlja pun pogodak. Pred čitaocima je knjiga koja spaja zabavu i angažovanost, u kojoj su i krv i smeh jednako važni sastojci recepta za književni užitak.
Autor: Domagoj Petrović