Jedan od najsigurnijih znakova da su oni koji stiču prva značajnija čitalačka iskustva zaista uživali u nekom štivu jeste njihovo pitanje: da li knjiga koju su upravo sklopili ima nastavak. Na osnovu njega, brojni knjižari, bibliotekari i roditelji su se poslednjih godina uverili koliko je generacija, kojoj se pripisuje apsolutna zavisnost od tehnologije i njoj direktno proporcionalnan nedostatak pažnje, interesovanja i ljubavi prema knjizi, zapravo, zavolela roman „
Tajne dedinog kofera“
Bojana Ljubenovića (Beograd, 1972), autora značajnog proznog opusa, satiričara i aforističara. I posvedočiće koliko su se mladi čitaoci radovali njegovom nastavku naslovljenom „
Potraga za zlatnom strelom“ i sa koliko su nestrpljenja iščekivali da se pojavi roman „
Heroji plavog dana“, završni deo uzbudljive i zabavne priče o pustolovinama dečje družine iz sela Jabukova. Razlozi za čitanost
Ljubenovićeve trilogije, među mališanima koji odrastaju u trećoj deceniji 21. veka, autentično i nedvosmisleno potvrđuju njihovu potrebu za jasno utvrđenim vrednostima koje im mogu biti sigurno uporište u mnogometežnom svetu.
„Heroji plavog dana“, kao i romaneskna ostvarenja koja su mu prethodila, uzbudljiva je, ćopićevski vedra i topla priča o najmlađim stanovnicima sela u unutrašnjosti Srbije, kojima se za vreme svakog raspusta pridružuju vršnjaci iz urbanih sredina, i sami porodičnim korenima vezani za isto podneblje. Između korica ovog Ljubenovićevog dela, za koje je i ovoga puta ilustraciju uradila Marina Veselinović, mladi čitaoci su, nesumnjivo, našli ono što su željno očekivali: dinamičan zaplet vođen kroz tri vremenska plana, dobro poznate junake pred nerazrešenim kolektivnim tajnama iz minulih vremena i mnoštvom ličnih strahova i nesigurnosti, komiku zasnovanu na nesporazumima govornika iz različitih sredina, vrcavim dosetkama i karakterološkim razlikama likova...
To što ih je dobro zabavilo i učinilo da roman pročitaju u jednom dahu, oni će, opčinjeni raznolikim primamljivim sadržajima, možda, ubrzo i zaboraviti. Ali, sasvim sigurno, još dugo će se sećati plemenitih i snažnih poruka koje su do njih doprle iz ove priče o odanosti i požrtvovanosti, o rađanju i umiranju, o lepotama jedinstvenosti i različitosti, o nestanku srpskog sela, ali i o neslućenoj dubini povezanosti potomaka sa predačkim nasleđem, o zdravom takmičarskom duhu i uzvišenim delima, o nežnosti i hrabrosti.
Iako nisu preglasne, a ni viralne, od neprocenjivog značaja je što su ih primili oni kojima su i bile poslate. I što će ih oni zasigurno preneti dalje, naraštajima od kojih smo, kako kaže drevna poslovica, samo pozajmili ovaj svet.
Autor: Olivera Nedeljković