Roman „
Čovek od hiljadu lutanja“ francuske spisateljice
Anjes Marten-Ligan na prvi pogled pripada popularnoj, emocionalno usmerenoj prozi, ali ulazi i u polje kompleksne porodične drame. Već sam naslov upućuje na „Odiseju“, na beskrajne zaokrete i stranputice čoveka koji luta, beži i ostavlja iza sebe ruševine, ali i na putovanje koje nije samo geografsko, nego i unutrašnje. Martin-Ligan koristi klasični mit o Odiseji i Penelopi kao daleku pozadinu, pa ga premešta u savremeni kontekst, u svet porodica koje su razbijene, roditeljstva koje je opterećeno traumama, i ljubavi koje se preobražavaju u toksične veze ili pak u spasonosne odnose zasnovane na poštovanju i pažnji.
Glavna junakinja je Erin, žena koja vodi bar simbolično nazvan
Odisej u gradu obeleženom morem, tvrđavama i vetrovima. Protagonistkinju je napustio Ivan, muž koji je jedne noći, bez reči i objašnjenja, nestao iz zajedničkog života. Njihova deca odrastaju u atmosferi u kojoj nedostaje očinska figura, ali ne i ljubav majke. Glavna junakinja svakodnevno preuzima sve obaveze, od vođenja bara do emocionalnog rada kojim pokušava da deci nadomesti odsustvo oca. Njena snaga je i spoljašnja, u organizacionom smislu, i unutrašnja, manifestovana istrajnim odbijanjem da prepusti decu očajanju i besmislu. Ali njen život je i dalje obeležen bolom neznanja: ne postoji ni vest ni objašnjenje o Ivanu, i upravo ta praznina Erin najviše izjeda.
U isto vreme, na ostrvu daleko od Bretanje, razvija se paralelna priča o Gariju, koji posle bolnog razvoda živi kao nomad, bez dubljih veza i ukorenjenosti. Njegov brak se raspao zbog nemogućnosti da dobije dete, što ga je obeležilo osećanjem krivice i nedostatka. Susret sa Ivanom, vlasnikom bara na istom ostrvu, povezuje ova dva naizgled suprotna lika. Potonji je misteriozan, ponekad šarmantan, katkad mračan, a njegova prošlost ostaje obavijena tajnom. Tek kada Gari odluči da se vrati u Francusku, Ivan ga moli da pronađe njegovu ženu i prenese mu vesti. Tako počinje priča u kojoj se prošlost i sadašnjost, odsustvo i prisustvo, ljubav i izdaja prepliću u mreži koja se širi preko okeana.
Roman je konstruisan kroz glasove troje glavnih junaka. Polifonija omogućava čitaocu da uđe u unutrašnji svet svakog lika. Višeglasni pristup ne samo da razlaže dramu na više perspektiva već i naglašava tematsku osovinu romana: pitanje identiteta i promene, mogućnost da se čovek preobrazi ili pak da ostane zarobljen vlastitim demonima. U teme spada i ljubav, u širokom smislu: ne samo o pitanju muško-ženskih odnosa već i ljubav majke prema deci. Roman se bavi i roditeljstvom. Protagonistkinja podiže decu sama, dok se Ivan povukao iz uloge oca. Gari, koji bi najviše voleo da bude otac, suočava se sa svojom sterilnošću, a zatim pronalazi priliku da bude figura očinske brige za Erininu decu.
Različiti likovi koji se svojim karakteristikama nadopunjuju možda su i središnja vrednost romana. Glavna junakinja je žena koja, uprkos svemu, uspeva da se podigne, da prihvati prošlost i pronađe novi oslonac. Gari je čovek koji pronalazi dom upravo tamo gde je to najmanje očekivao. Ivan je lik koji, iako možda karikaturalan u svojoj mračnoj dimenziji, podseća na to da postoje ljudi koji nikada ne uspeju da pronađu mir. Roman nas podseća na to da su porodica i ljubav istovremeno krhke i postojane kategorije, i da svaka priča, ma koliko bila ispunjena bolom, u sebi nosi i potencijal za novi početak.
Stil Anjes Marten-Ligan spaja pristupačnost popularne književnosti sa slojevitošću ozbiljnije proze. Opisi pejzaža nisu samo dekor, već metaforički odražavaju stanje likova. More je stalni motiv, simbol slobode, ali i opasnosti, beskrajnog prostranstva koje može da bude i utočište i pretnja.
Autor: Domagoj Petrović