„
Pariski roman“ američke književnice
Rut Rajšl donosi priču o Steli, mladoj ženi zarobljenoj u rutini i posledicama traumatičnog detinjstva, koja iznenada dobija priliku da potpuno promeni život. Nakon smrti svoje majke, narcisoidne i sebične žene koja je ignorisala zlostavljanje kroz koje je Stela prošla, junakinja dobija testamentarnu poruku – skroman novčani iznos i instrukciju: „Idi u Pariz.“ Oporuka ne donosi bogatstvo, ali pokreće narativnu iskru koja Stelu vodi na putovanje koje će je preoblikovati i osloboditi.
Na početku romana Stela je prikazana kao povučena, gotovo nevidljiva mlada žena, urednica u maloj njujorškoj izdavačkoj kući. Njena svakodnevica je strogo određena: kafa, tost, kuvana jaja, uredno razmešteni zarezi u tekstovima... Nikakvih izliva strasti, nikakvog hedonizma – zadovoljstvo nije deo njenog programa. Stelina rigidnost i odricanje jasna su posledica trauma koje je nosila iz detinjstva, a roman već na prvim stranicama osvetljava i epizode seksualnog zlostavljanja. Upravo ta rana učinila je od glavne junakinje osobu koja živi po strogim pravilima i bez suvišnih emocija, ali koja, paradoksalno, ipak ostaje odana i poslušna ćerka, spremna da ispuni majčinu poslednju želju.
Dolazak u Pariz osamdesetih godina donosi joj transformaciju, uzrokovanu slučajnim ulaskom u butik. U ruke joj dospeva
Diorova haljina, poput čarobne Pepeljugine odore. Prodavačica postavlja neobičan uslov – Stela može da ponese haljinu i bude neko drugi za jedno veče, pod uslovom da ode na različita mesta i proba hranu koju joj ona preporuči. Tako se Stela usuđuje da izađe izvan svojih granica i vidi Pariz očima užitka.
Slede susreti koji joj otvaraju vrata u svet umetnosti, književnosti i gastronomije Pariza. Narativ se širi poput beskonačnog menija degustacija – od klasičnih jela i vina do egzotičnih i gotovo šokantnih poslastica. Opisi hrane čitaocu gotovo fizički prenose mirise i ukuse. Rut Rajšl, poznata po svojoj karijeri gastronomske kritičarke i glavne urednice časopisa
Gourmet, svoje kritičarsko-uredničko iskustvo koriti kako bi roman pretvorila u praznik za čula.
Pored senzualnih gastronomskih užitaka, autorka predstavlja i niz stvarnih ličnosti koje pripadaju pariskom kulturnom i kulinarskom miljeu: lokalne kulinarske velikane, ali i knjižara i boema Džordža Vitmana, vlasnika kultne knjižare
Šekspir i družina, gde se Stela zapošljava. Na taj način roman dobija i snažnu boemsku dimenziju, dok Pariz postaje gotovo jednako važan lik kao i sama junakinja. Istovremeno, pojavljuju se i figure potencijalnih očinskih autoriteta, što otvara mogućnost da Stela pronađe svog biološkog oca.
U najmanju ruku, na kraju putovanja ona pronalazi ne samo ukusne obroke i modni sjaj već i unutrašnju snagu da izađe iz okova prošlosti. Njena transformacija nije samo put od siromašnih obeda do raskošnih večera, već i od nesigurnosti do hrabrosti, od deteta koje je preživelo zlostavljanje do žene koja ume da uživa, istražuje i voli.
„Pariski roman“ je svojevrsna mešavina bajke, memoarske proze i putopisa. Čitalac će ga verovatno najpre doživeti kao neodoljivo putovanje kroz Pariz i kroz ljudska čula. Svakako ostaje činjenica da Rajšl ume da prenese čitaocu ono što je sama doživela kao kritičarka i gurmanka: da uživanje u hrani, modi, umetnosti i ljubavi može biti najlepši oblik oslobođenja.
Autor: Domagoj Petrović