Pitanje
Šta možemo da naučimo iz literature? nalazi se u središtu „
Životnih pouka iz književnosti“ britanskog filozofa i filologa
Džozefa Pirsija. U ovom nepretencioznom, ali ambicioznom delu, autor pokušava da iz stotinu, po njemu, najvažnijih klasika svetske književnosti izdvoji univerzalne poruke koje mogu pomoći savremenom čitaocu da bolje razume sebe, društvo i svet.
Knjiga je strukturirana tematski i podeljena u pet poglavlja:
Ljubav i međuljudski odnosi, Ljudi i društvo, Represija i konflikt, Psihologija i identitet, te Istorija i pamćenje. Svaka celina sadrži po dvadesetak knjiga koje se ukratko – uglavnom u rečenici ili dve – rezimiraju, a zatim se iz svake izvlači jedna ili više „životnih lekcija“ koje predstavljaju srž moralne, psihološke ili društvene poruke dotičnog dela. Pirsi uz to povremeno dodaje zanimljivosti o piscu, razdoblju kada je delo nastalo, te prethodećem istorijskom i kulturološkom kontekstu.
U knjizi su zastupljeni autori sa svih kontinenata: od
Viktora Igoa,
Džejn Ostin i
Čarlsa Dikensa, preko
Vladimira Nabokova, do Harukija Murakamija i
Arundati Roj. Prisutni su klasici poput „
Ane Karenjine“, „
Džejn Ejr“, „
Velikog Getsbija“, „
Ubiti pticu rugalicu“, „
Boje purpura“, „
Gospodara muva“, „
Zova divljine“, „
Lolite“ ili „Dece ponoći“. Autor uglavnom bira romane, ali ponekad poseže i za pripovetkama, kakav je slučaj u uvršćenju
Antona Pavloviča Čehova ili
Edgara Alana Poa.
Na koji način Pirsi čitaocima nudi pouke iz književnosti? Na primer, u prikazu romana „Džejn Ejr“
Šarlote Bronte, autor zaključuje da u stvarima srca ljudi često ne prepoznaju ono što im zaista treba, dok „
Slika Dorijana Greja“
Oskara Vajlda služi kao opomena da večni mladalački izgled ne znači i večnu nevinost, dok je „
Stakleno zvono“
Silvije Plat istaknuto zbog načina na koji prikazuje ranjivost ženskog mentalnog zdravlja u svetu koji nije spreman da ga razume.
Zbog svoje preglednosti i jasnoće „Životne pouke iz književnosti“ pre svega su odličan vodič za čitaoce koji žele da se upoznaju sa klasičnim delima bez straha od njihove „uzvišene“ reputacije. Knjiga funkcioniše i kao neka vrsta ohrabrenja u buđenju radoznalosti i inspirisanju čitaoca da konačno uzme u ruke knjige o kojima je dugo slušao, ali nije stigao da ih pročita. Za studente književnosti može biti dobar podsetnik. Neki će je čitati od korice do korice, dok će drugima poslužiti kao povremeni podsetnik na velika književna dela.
Pirsi piše jasno, jednostavno i pristupačno. U njegovom tonu nema akademske nadmenosti ni književne ekskluzivnosti. Naprotiv, on poziva čitaoca da u svakom delu pronađe nešto što može primeniti u sopstvenom životu. Bilo da se radi o razumevanju sebe, osećanju empatije prema drugima ili sagledavanju velikih istorijskih nepravdi, knjiga nas podseća da su najbolja književna dela ujedno i ogledala i vodiči.
Na kraju, „Životne pouke iz književnosti“ je šarmantan priručnik za sve knjigoljupce, ali i izvrstan poklon. Posredi je idealna knjiga za one koji mnogo čitaju, kao i za one koji žele da čitaju više, ali ne znaju odakle da počnu. Pred čitaocima je delo koje jasno poručuje zašto knjige nikada ne izlaze iz mode – jer u njima, uprkos razlikama u jeziku, vremenu i kulturi, čuče univerzalne istine.
Autor: Domagoj Petrović