U knjizi „
Vodič kroz ljubavnu istoriju Beograda – knjiga druga“ pisac
Nenad Novak Stefanović raskošnim stilom piše o životnim i ljubavnim stazama značajnih ljudi i mesta gde su se njihove priče odigravale.
Ono što Nenad Novak Stefanović piše nesumnjivo je već ušlo u kulturnu istoriju Beograda i Srbije, te se tako može reći da su njegovi istorijati ujedno prošlost, sadašnjost i budućnost.
O kakvom se istorijatu radi u drugoj knjizi „Vodiča kroz ljubavnu istoriju Beograda“? O raskošno živom, iako skrivenom iza fasada i u stanovima i kućama u kojima opisani stanari-akteri više ne žive. Istorija je, doista, večno živa. O raskošno značajnom, za sve nas. Nenad nam svojim okom, koje je kao teleskop i mikroskop za dušu, zidove, malter, balkone i basamke i ljubav prikazuje životne i ljubavne staze značajnih ljudi i mesta gde su se njihova „amorstva“ odigravala.
Nižu se porodične tajne prenošene s kolena na koleno, koje Nenad juri, ali jure i one njega, jer je postao Šerlok Holms Beograda i svih naših prostora, i fizičkih i duhovnih. On je istraživač koga istovremeno traži ono što istražuje. U ovoj knjizi beogradski Šerlok detaljno i metikulozno opisuje slike iz prohujalosti i uočava ono što ne bi video svaki prolaznik. Raj, čaj, gaj... svega ima u ovom vodiču, a svaki detalj je priznat. Doživljavamo sa našim vodičem metež i mir i jedva čekamo da odemo na mesta susreta nekih drugih, dragih i bitnih. Već smo otišli da vidimo prikaz arhangela Mihaila u Vaznesenjskoj crkvi, jer smo sa uzbuđenjem pročitali priču o njegovom nastanku i o slikarskom paru vezanom za njega.
Drhtali smo, onda, sa Ksenijom Atanasijević, zamišljali kako krompiriće umače u rastopljen, žuti sir i gde se sastaje sa dragom joj osobom. Saosećali smo sa njenim ulaskom u ezoteriju, jer znamo da ona nije ništa loše već skrivena vizura koju nam vešta ruka može pokazati, skinuvši nam koprenu kroz koju ponekad posmatramo ulice. Nenad Novak nam citira ljubavne telegrame koji prave tektonske promene. Pesme i pisma se kotrljaju ulicama, lacrimose, largus (suzno, sporo...), svakako.
Pisac nas opominje ko je bio hapšen, uverava nas da raspleti trojstva nisu mogli drugačije da se završe. Verujemo mu, on je pešačio, zavirivao, čitao, pitao i, na kraju krajeva, sročio sve što smo znali i šta nismo.
Nismo, na primer, znali priču o prvom srpskom seksologu. Nismo znali ni za sve opisane skaradnosti i sakralnosti beogradske čaršije. Ali imamo gospodina Stefanovića! On nam kaže: „Dešava se da neki ljudi ne žive slučajno na svojim adresama“, a mi prosto letimo od spoznaja, i kao pera i kao ptice, hodajući gradom koji sada još bolje poznajemo.
Opisani su Olja Ivanjicki i Leonid Šejka, bure i đubrišta, strasti i prekidi. „Grad obavija crni plašt“, misteriozno nas mami u priču o njima autor, vidimo, kao šunjalice što vide sve, kako ni crnilo ni plaštevi ljubavnicima ne smetaju. Ulazimo u donje svetove.
Obradujemo se kad naiđemo na prezime Čolak-Antić, znamo ga iz nekih drugih beogradskih priča i drago nam je što je pod reflektorima u ovoj knjizi. Beogradske tajne su pod reflektorima.
U ovoj fantastičnoj knjizi u jednom pasusu su se našli Miljenik bogova, Perun i Politika i sve se vrti kroz spiralu osećanja i emotivnih oluja a kuće su rodne, porodične, nasleđene, kupljene, srušene, zaboravljene, nikad neprežaljene, sve i svja i bojadisarke naših sudbina.
Venčanja, koncertne turneje, Dedinjski Holivud, razvodi, vozovi, Gestapo, ilegale, zen, kade pune magarećeg mleka, Terazije u neonu, ulazi koji pričaju taktilne priče, mantili, džentlmeni, brazletne, poljupci, samoubistva, morfijum, patologije, skandali… sve to „iskače“ iz čarobnjačkog šešira Nenada Novaka, koji piše izuzetnim književno-novinarskim stilom.
Tu je i Binički, tu je i Anica Savić Rebac, tu smo mi, koji spoznajemo Beograd u svoj njegovoj lepoti, kao kada ga opet gledamo na dlanu, na plotni, iz Jakova – izdiže se i giba i priča nove priče, koje će naći gospodina Stefanovića.
Autor:
Ana Atanasković
Izvor: časopis Bukmarker, br. 52