Laguna - Bukmarker - Prikaz knjige „Sentimentalna povest Britanskog carstva“: Sudbina malog čoveka u velikom carstvu - Knjige o kojima se priča
Nova epizoda podkasta svake srede u 20 sati na našem Jutjub kanalu
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoPodkastNagradeKalendar

Prikaz knjige „Sentimentalna povest Britanskog carstva“: Sudbina malog čoveka u velikom carstvu

Pre mnogo godina slušao sam svršenog studenta anglistike koji tvrdi da se, kada je došlo vreme za spremanje ispita iz istorije Engleske, manje-više oslanjao na „Sentimentalnu povest Britanskog carstvaBorislava Pekića. Tada, još uvek student i blago zatucani zarobljenik verovanja u domete ispravnosti i kvalitete našeg enciklopedičnog sistema obrazovanja, takvu izjavu nisam uzimao za ozbiljno. Danas, kada je vreme uradilo svoje, kada sam postao svesniji samog sistema i svoje uloge „šrafa“, u potpunosti razumem želju da se kilometarski niz činjenica učini podnošljivijim, prvenstveno kroz kompaktnu analizu i raznovrsniji jezik, gde će se modus operandi čitavog poduhvata udaljiti od suvoparnog „šta“ ka znatno fundamentalnijem „zašto“.

U tome leži čar ovog Pekićevog dela. Nije cilj da se predmetna materija učini zanimljivom ili privlačnom – što, da budemo iskreni, osim kod velikih zaljubljenika u izučavanje istorije, i nije moguće, već podnošljivom, svarljivom i razumljivom svakom čitaocu. Kroz filter njemu svojevrsne ironije i narativne virtuoznosti, autor daje hronologiju Britanije u malom – ključni događaji, dokumenti i vladari, svi su lutke na njegovoj pozornici. Zakulisno, Pekić vuče sve konce. Iz njegovog pera, poput beskompromisnog skalpela za odvajanje bitnog od kataloškog, dobijamo tekst gde se ukrštaju fikcija i pričanje priča, kao nasušna potreba naroda da razume sebe, sopstvenu prošlost, i istorija kao ključno sredstvo suverena da pravdaju i veličaju svoje postupke. Tamo gde su mnogi udžbenici ostali kratki u svojoj obimnosti, autor biva dorečen u sažetosti.

Teško je reći kakva je tačno razmera između faktografije povesti i preuveličavanja zvaničnosti. Jer istorija neretko biva prigodna fikcija pisana od pobednika. Odnos je verovatno sličan onom u postavkama velikih londonskih muzeja. Jedan deo predmeta je „domaće radinosti“, a drugi i veći udeo eksponata je dovezen – kao plen ili nekakva nagrada – jer kad osvajaš onda i uzimaš, ne samo sadašnjost i budućnost već i čitave delove nečije prošlosti.

Nastala kao rezultat ili posledica Pekićeve saradnje sa BBC radijom, gde mu je zaduženje bilo da u epizodom formatu priprema i prezentuje istoriju „gordog Albiona“ narodima Jugoslavije, „Sentimentalna povest Britanskog carstva“ takođe sadrži povremeni uporedni komentar britanske i balkanske istorije, kao i osvrt na život običnog čoveka u ovoj imperiji.

Kako uporediti Britaniju i Balkan? Razlika, pre svega, leži u genetskoj predispoziciji za prepredenost, u narodu dobro poznatoj osobini. Osećaj za lični interes i proračunatost, kao komad mermera što se vekovima kleše, pre svega je

mentalitetska crta koju jedan narod ima ili ne. Prepoznavanje trenutka kada je dobro napasti, kada učiniti velike ustupke kroz grandiozno nazvane povelje, sa podsvesno duboko ukorenjenom činjenicom da tradicija interesa uvek nadjača interes tradicije, dok cikličnost istorije, na večitoj relaciji rat–intriga–svrgavanje, uvek dođe na svoje. Sve su to razlozi zašto su neki pokorili pola planete, a drugi večito bili pokoravani.

Jedina je šteta što Pekić ovde nije imao priliku da se pozabavi Britanskom istočnoindijskom kompanijom. Verujem, da je bilo pristupa građi i volje poslodavaca, on bi vrsno svedeno izneo priču o ovoj organizaciji, kao današnjem glavnom izvoru „ostrvske moći i uticaja“.

A kako je živeo taj mali obični čovek u tom velikom carstvu? Ovde je ipak Venov dijagram svačije istorije u najvećem preklapanju. Jer on, kako god se zvao (rob, vazal, građanin), uvek je predstavljao element kolateralne štete, usamljeni čamac u bujici (ne)prilika, oslanjajući se na sopstveni instinkt i puku sreću kako bi dočekao narednu godinu, vek i generaciju. U duhu večite istorijske maksime, kroz sve pokolje, prevrate, padove i pobede, živeo je onako kako je morao.

Autor: Bojan Gacić
Izvor: Instagram/find.yourshelf


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
aleksandar stanković depresija nije prolazna tuga laguna knjige Aleksandar Stanković: Depresija nije prolazna tuga
03.02.2026.
U društvu koje neprekidno insistira na produktivnosti i „pozitivnom stavu“, mentalna bolest i dalje se doživljava kao lični poraz, a ne kao ozbiljan javnozdravstveni i društveni problem. Depresija, je...
više
dragoljub stojković smeh nam je neophodan laguna knjige Dragoljub Stojković: Smeh nam je neophodan
03.02.2026.
Moglo bi se reći da od početka do kraja novi roman Dragoljuba Stojkovića „Optički nišan“ (u izdanju Lagune) prati apsurd, koji pokreće zbivanja i motiviše junake. Apsurdno je to što se pripovedač, zaj...
više
prikaz mange alisa u ničijoj zemlji mračna i kompleksna psihološka priča laguna knjige Prikaz mange „Alisa u Ničijoj zemlji“: Mračna i kompleksna psihološka priča
03.02.2026.
Postoje mange koje vas zabave, one koje vas šokiraju i one koje vas nateraju da se zapitate – šta biste vi uradili da ste na njihovom mestu? „Alisa u Ničijoj zemlji“ (Alice in Borderland) Hara Asa pri...
više
prikaz knjige jedni drugima potrebni vladike grigorija zbirka beseda od tvrdoša do diseldorfa laguna knjige Prikaz knjige „Jedni drugima potrebni“ vladike Grigorija: Zbirka beseda od Tvrdoša do Diseldorfa
03.02.2026.
Tvrd povez, izdanja na dva pisma – i na ćirilici i na latinici – što je praksa od kada knjige objavljuje u beogradskoj izdavačkoj kući Laguna. U njima je 30 beseda – od pristupne na rukopoloženju za v...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.