U svom romanu „
Ispod tavanice koja se ljuspa“ jedan od naših najcenjenijih i u svetu najpriznatijih pisaca
Goran Petrović, tvorac kultnih dela „
Opsada crkve Svetog Spasa“ i „
Sitničarnica ’Kod srećne ruke’“, smestio je zapravo čitav jedan narod u oronulu kino salu pod plafon koji se ljušti u metafori neba koje polako počinje da nam se obrušava na glave u propasti jednog društva i države. Sama knjiga imala je zanimljiv put pošto je počela kao kratka pripovetka tokom godina prevođena na mnoge svetske jezike, da bi na kraju, jer su kako Goran sam reče likovi to tražili, prerasla u nešto mnogo duže.
A kakvi su to samo likovi! Već od samog početka kada pratimo rađanje „Hotela Jugoslavija“ u Kraljevu priča je ispunjena komičnim i vrcavim junacima dočaranima Goranovom prepoznatljivom toplinom: od lokalnih ćata sklonih omiljenom srpskom javašluku do varoških izjelica i gurmana koji tamane đakonije po kafanama o tuđem trošku, svi vas od prvog trena osvajaju i ne napuštaju čak i kada svoje u priči završe. Mnogi od njih su prikazani kao simbol naše opštenarodne korumpiranosti kojom se Goran bavi kroz šalu pretvarajući je u ujdurmu.
Od nacističkih pogroma do komunističkih zavrzlama, sve će nam to Goran opisati deleći s nama istoriju bioskopa, kasnije u skladu s novim režimom preimenovanog u „Sutjeska“. Upoznaćemo i redovne posetioce bioskopa: propalog komunistu, lokalnu ispičuturu koja svuda ima pokoji štek, beskućnika koji svoj mantil smatra svojim domom, penzionisanog profu i dva vesela Roma koji ga silno živciraju, kvaziumetnika i poslastičara Ibru! Tu su i mesni komesari i uz njih i dežurne siledžije, pa advokati, pokoja stidljiva nastavnica i muzičar. Jasno je – zemlja u malom!
Svi će se oni tog maja 1980. zateći u sali kada projekcija filma na opšte negodovanje bude prekinuta da bi unutra upala tetkica iz toaleta i sve ih obavestila da je umro drug Tito! Opšti muk! Tajac! Šta li će sad biti s bioskopom, hoće li završiti kao domovina nakon smrti prvog među jednakima? Šta će biti s njegovim stalnim posetiocima, gde će i kako završiti nakon što glavni razvodnik dobije otkaz pošto mu konačno pukne film (ne u bukvalnom nego prenesenom smislu)? Hoće li ih vetar razvejati na suprotne strane kao što su s najavom raspada jedne zemlje njeni žitelji otišli kud koji mili moji? Sve ćemo to saznati do kraja ove alegorije u kojoj mikrokosmos skriven pod raspalim plafonom jedne bioskopske sale krije
istoriju čitavog jednog naroda sa svim njegovim vrlinama, manama, stradanjima i živopisnim mentalitetima.
Autor: Miroslav Bašić Palković