Za razliku od
Merilin Monro, Elizabet Tejlor,
Grejs Keli i Rite Hejvort, diva u čijem je vrtoglavom usponu u dobroj meri učestvovao Holivud sa svojom dobro uhodanom marketinškom mašinerijom, čuvena švedska glumica Greta Garbo, dosegla je zvezdane visine dosta ranije, dok je filmska industrija još bila u povoju, te se oprobala i u nemim filmovima (koji su iziskivali veću ekspresiju) i u onim zvučnim (koji su iziskivali kontrolu nad glasom). Zagonetna i mistična, prozvali su je „švedska sfinga“. To, dakako, ne znači da nije imala i sličnosti sa svojim mlađim koleginicama, te nam tako već sam naslov knjige „
Greta Garbo: Usamljena boginja“ otkriva da je delila sličnu emotivnu sudbu sa, recimo,
Odri Hepbern, provevši život okružena milionima obožavalaca, a u duši ipak sama.
Kristina Liding je u svojoj knjizi opisuje kao ženu neuhvatljivog karaktera – katkad mrgodnu i škrtu na rečima, katkad vedru i srdačnu, katkad nesigurnu, a katkad čelično odlučnu, ali i kao ženu čija nadahnjujuća priča nalikuje onoj o ružnom pačetu: od šeprtljaste i nimalo graciozne, debeljuškaste devojke, sredila je zube, kosu i skinula deset kilograma – postala labud od leda. Premda sebe nikada nije smatrala ženstvenom, te je zbog toga zadržala muškobanjasti manir i nosila pantalone i odela, upravo će joj to i dati njenu legendarnu autentičnost.
Mada je mnoge usrećila svojim filmskim ostvarenjima, sama je na pitanje da li je srećna rekla: „Ja snimam filmove. Niko ko pravi filmove nije srećan!“ To se sasvim uklapa u priče drugih glumica koje su uživale u pažnji i ljubavi miliona, a žudele za malo mira koji zvezdama nije dopušten jer predstavlja upravo onu cenu koju plate pred zlatnim dverima Holivuda. Stalno je govorila – „Ostavite me na miru!“ – i pretila da će napustiti filmski svet, što je i učinila u pedesetoj posle neuspeha filma „
Žena sa dva lica“. Ne zna se da li je na njeno nezadovoljstvo uticalo i to što nije dobila Oskara iako je bila četiri puta nominovana, da bi dobila tek počasnog za životno delo četrnaest godina po završetku karijere, ali je odbila da po njega dođe.
Umrla je 1990. godine u Njujorku, kao žena koja je glumu napustila po svojim pravilima, onda kada je sama tako odlučila, ne čekajući da je Holivud zaboravi. Slično poput Grejs Keli, koja je za samo pet godina stvorila zvezdanu karijeru i onda otišla svojom odlukom kada je bila na vrhuncu slave. No da begom od karijere Greta nije pobegla od javnosti, svedoči i činjenica da su je paparaci proganjali čak i u poslednjoj godini života, te je bila primorana da, izmoždena i iscrpljena dijalizama, beži od njih sve do poslednjeg trena.
Posvetivši knjigu svojoj baki, koja je kao devojka imala priliku da dvadesetih godina za Gretu sašije haljinu, Kristina Liding će nam opisati kako je Greta odlučnim stavom i nepokolebljivošću od glumice u reklamama za robnu kuću prešla na veliko platno nakon što je završila Kraljevsku školu dramskih umetnosti. Prošetaćemo i setovima njenih filmova od prvog – istorijskog epika „
Josta Berling“ do „
Ulice bez radosti“, koji će je vinuti među zvezde, „
Bujice“, njenog prvog američkog filma, do „
Ane Karenjine“, „
Mate Hari“, „
Kraljice Kristine“ i dva najčuvenija „
Dame s kamelijama“ i „
Ninočke“. Naravno, saznaćemo i kojim je sve to muškarcima slomila srce uporno odbijajući da se uda i obaveže, čega se držala do kraja života.
Autor: Miroslav Bašić Palković