
„Ako je istorija učiteljica života, onda su Srbi veoma loši đaci“ – iznosi nam uvek fantastični Momčilo Petrović nikada aktuelniju misao o narodu koji zaista nikada nije usvajao lekcije iz prošlosti. Pošto je pouke izvučene iz iskustava predaka zanemarivao, večito spavajući na času, srpskom su se narodu razna zla često ponavljala, katkad i više puta, pa čak i ciklično, jer poput kakvog ponavljača uporno odbija da za svoje dobro u glavu utuvi tekovine minulih vremena. Uostalom, prosečan Srbin je uvek pametniji od naučnika, stručnjaka, lekara, fudbalskog selektora, pa zašto bi onda slušao tamo neku starmalu učiteljicu gospu Istoriju? E, pa, Momčilo će nam u svojoj knjizi „Bilo nekad u Srbiji“ upravo objasniti zašto!
Kao autor vrhunskih bestselera „Zanimljiva istorija Srba u 147 priča“ i „Novih 147 priča iz zanimljive istorije Srba“, Momčilo se već dokazao kao vrcavi kozer i izuzetan istraživač minulih događaja koje ume da razvedri svojim toplim humorom, ali ovoga je puta tema mnogo mračnija, jer nam donosi devetnaest priča o nesrećama ili dramatičnim događajima iz prošlosti koji su ostali zaboravljeni, slučajno ili namerno, ili je njihova pouka zanemarena, jer je Srbin odvajkada imao kratko pamćenje. Jer kad ne pamtiš, ne mora ni savest da te grize zbog upamćenog.
Momčilo će nas tako vrlo bolno podsetiti da je bilo vlada koje su vladale vrlo svirepo, kršeći sve moguće zakone i propise, kao da za njih ne važe, pa su na vlast opet dolazile iste takve ili još i gore (ako primer potražimo u sadašnjosti). Sprečavanje poslanika da prisustvuju zasedanju skupštine i glasanju stara je navika naših vlasti (prerasla takoreći u nacionalni sport), ustoličena još za vreme zloglasnog Milana Obrenovića i vlade naprednjaka koji su uoči skupštine otvarali lov na poslanike drugih stranaka po ulicama kako bi u sali imali prednost.
Momčilo, kojem po savršenoj odmerenosti, majstorski izbrušenoj rečenici (ipak je to vrhunski žurnalista) i perfektnoj prijemčivosti nema ravnog u domaćoj književnosti, svojim će nam novinarski pitkim stilom dalje opisati zgode i nezgode dželata i novinara u istoriji Srbije, pa ćemo saznati da su po zakonu novinare uvređene žrtve njihovih članaka mogle da izazovu na dobri stari dvoboj (u koji su se upuštali onomad čak i Crnjanski i Nušić, ali nisu u njima nastradali kao ruski im kolega Puškin svojevremeno).
Upoznaćemo se i sa istorijom studentskih protesta u Srbiji, saznaćemo ko je bio najnedarovitiji pesnik u istoriji naše književnosti po čijem imenu je danas nazvano nekoliko škola iako je svojevremeno ubio sopstvenu ženu! Kroz priču će se provući i nekoliko špijuna kojima bi na avanturama pozavideo i Džejms Bond. Doznaćemo kako je Sava Šumanović patio od ludila i koje su sličnosti između atentata na jednog našeg kneza i na Zorana Đinđića, i otkriti koji su to Srbi otvoreno radili na strani neprijatelja u oba svetska rata, a danas neke ulice u zemlji nose njihova imena. Duhove prošlosti najviše će uzburkati deo o Draži Mihajloviću u kom Momčilo poput domaćeg Simona Vizentala razotkriva koljačku i decoubilačku prošlost četničkog vođe koji je nedavno, verovali ili ne, sudski rehabilitovan! U Srbiji apsurdima zaista nikada kraja!
Miroslav Bašić Palković