Jedna od sedam uloga koje, po Šekspirovom uverenju, na samom kraju svog života čovek igra jeste starost: „drugo detinjstvo i sušti zaborav“. Starost je s jedne strane bespomoćna, s druge totalitarna; s jedne strane rapidno gubi sav prethodno stečen autoritet, s druge strane ustrojava poredak sveta na osnovu svoje ideje o njemu, jedinstvene koliko i zastarele.Podelite na društvenim mrežama:
Aleksandar Stanković: Depresija nije prolazna tuga
Dragoljub Stojković: Smeh nam je neophodan
Prikaz mange „Alisa u Ničijoj zemlji“: Mračna i kompleksna psihološka priča
Prikaz knjige „Jedni drugima potrebni“ vladike Grigorija: Zbirka beseda od Tvrdoša do Diseldorfa
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.