Slavica Mastikosa je 26. septembra, na poziv Igora Vokouna, direktora Narodne biblioteke u Beloj Crkvi, predstavila svoje književno stvaralaštvo. Domaćin je na odazivu zahvalio kako brojnoj publici tako i autorki, naglasivši da su autorkini romani veoma traženi, da su komentari čitalaca o knjigama izuzetno povoljni, i da je to bio povod da se čitalačkoj publici u Beloj Crkvi autorka predstavi lično. Posetioci su imali priliku da od autorke čuju motive koji su je inspirisali i pokretali da se bavi temama o kojima piše.
Osvrćući se na roman „
Preludijum“, autorka je govorila o uzbudljivom periodu kada ju je, prikupljajući istorijsku građu za taj roman, put naveo do Bele Crkve i do „Ruske memorijalne sobe“ koju su u svojoj porodičnoj kući osnovali Vladimir i Valentina Kasteljanov. U toj sobi i kroz priče Vladimira Kasteljanova autorka Slavica Mastikosa imala je priliku da se upozna sa autentičnim događajima i životom pod inorodnim nebom takozvanih „Belih“ Rusa (izbeglih 1917. godine, usled sukoba jednorodnog naroda). To joj je omogućilo da kroz istorijsku potku dvadesetog veka verodostojno opiše sudbine izbegle ruske porodice, koja se prepliće sa sudbinom jedne srpske porodice. Gospodin Vladimir Kasteljanov je zahvalio na pozivu da sa suprugom prisustvuje književnoj večeri i naglasio kako je tema romana „Preludijum“ i danas veoma aktuelna jer se, naglasio je sa žalom u srcu, istorija ponavlja. Od početka rata u Ukrajini 2022. godine u Srbiju je ponovo izbeglo mnoštvo Rusa.
Publici se posebno dopao i osvrt na roman „
Tri hleba nasušna“, zasnovan na autentičnom, duboko proživljenom ličnom iskustvu autorke Slavice Mastikose. Ona je naglasila da je roman „Tri hleba nasušna“ spomenik jednom vremenu protkanom ljubavlju koja odoleva nedaćama, da je to ujedno i spomenik roditeljstvu, ali da je posebno i pre svega posvećen onim majkama i očevima koji s ljubavlju odgajaju decu koja nisu njihova biološka deca. Publiku je posebno dotakla priča o „tri hleba“ koja govori o tome da čovek treba svakoga dana da kupi tri hleba: jedan za sebe, drugi da pozajmi deci a treći da vrati roditeljima, jer tako se održava onaj neophodni lanac normalnog ljudskog ponašanja, uzimanja i davanja, međusobne ljubavi i uvažavanja. Autorka je na kraju naglasila da je roman „Tri hleba nasušna“ jedan od „tri hleba“ koji ona vraća ne samo roditeljima, ocu i dvema majkama (biološkoj koja je rano umrla i onoj koja ju je odgojila) već i samom životu, jer sve proživljeno, i Radost, i tuga, i sreća, i nesreća njenom životu su dali i oblik i meru.
Roman „
Zakon srca“ oslikava pionirsku borbu gavne junakinje Lepojke koja usred procedure vantelesne oplodnje ostaje bez voljenog muža i koja pored te tragedije skuplja snagu i suprostavlja se sistemu u kome joj postojeći zakon osporava pravo da nastavi započeti proces i rodi dete preminulog supruga. Činjenica da je većina prisutnih i na ovoj književnoj večeri prvi put čula za taj zakon govori samo po sebi da se o toj temi malo govori, a još manje piše. Savremeni zakon ne prati medicinska dostignuća u ovoj oblasti, kako u svetu tako i kod nas, tako da svaka pojedinačna pobeda da se iz već začetog a zamrznutog embriona razvije novi život kamen je temeljac u njegovoj humanizaciji i modernizaciji. Posle zvaničnog dela promocije usledilo je potpisivanje knjiga, kao i diskusija o temama koje su ostavile snažan utisak na prisutnu publiku.