Laguna - Bukmarker - O knjizi Sonje Ćirić „Glasovi Žute sveske“ - Knjige o kojima se priča
Nova epizoda podkasta svake srede u 20 sati na našem Jutjub kanalu
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoPodkastNagradeKalendar

O knjizi Sonje Ćirić „Glasovi Žute sveske“

Sonja Ćirić, novinarka i jedna od urednica nedeljnika Vreme, u svom najnovijem i prvom romanu za odrasle „Glasovi Žute sveske“, koju je objavila Laguna, iznosi intimnu i originalnu priču o iluzijama i meandrima jedne savremene veze. To je knjiga u kojoj će se čitalac lako prepoznati, a u tom prepoznavanju će mu se neretko stezati grlo.



Prethodni Sonjini romani bili su namenjeni tinejdžerima, a poslednji „Neću da mislim na Prag“ dobio je četiri nagrade, među kojima je i „Zabavnikova“, koja za dečju književnost znači ono što i Ninova za odrasle.

Celog života je novinarka, stoga i ne čudi što se junaci u Sonjinom najnovijem romanu bave pisanjem.

– Jelena je novinarka nezavisnog nedeljnika, njen muž Boris je scenarista, imaju Lenkicu (4,5). S njima živi i Milen, Jelenin brat po ocu. Njihova priča govori o prestanku komunikacije, o nemogućnosti da se dopre do onog drugog – objašnjava Sonja.

– To je priča o situaciji kad razgovor smene monolozi, kad svako od njih dvoje priča o sebi a ne o njima kao dotad. Kad svako misli u jednini i u njihovom zajedničkom životu živi svoj život. Ovo je priča kad postaneš usamljen iako živiš s nekim. Zato je Boris dok hoda krcatim trgovima Amsterdama najusamljeniji na svetu, a Jelenina samoća odbija ljude, pa sedi sama u sali punoj kolega – pojašnjava Sonja. Ona dodaje da je priča njenih junaka i o migraciji.

– Manje o onoj tradicionalnoj kad se ode iz zemlje, a više o migraciji iz sopstvenog života. Kad moraš da odeš iz života koji si odabrao, godinama ga gradio, i u kome ti je bilo najlepše na svetu, zato što u njemu više nema mesta za tebe. Boris je odlučio da ne pristane na tu promenu, a Jelena nije htela da je prizna – konstatuje Sonja. Objašnjavajući zašto žuta sveska i koja je njena funkcija u romanu, Sonja kaže da je ona jedna od dve sveske sa žutim koricama koje je napravio Boris.

– Onu sa cvetićem u uglu poklonio je Jeleni da u nju beleži samo srećne sate. Milen je u njoj otkrio ono što je prethodilo Jeleninoj i Borisovoj samoći. Ta sveska i Milen su Jelenino i Borisovo ogledalo.

Pitaju me da li sam Jelena – ja, s obzirom na to da sam novinar. Jelena je novinar a ne nešto drugo zato što tu profesiju najbolje poznajem (kao uostalom i glavni lik „Prilagođavanja“, a i sve mame u mojim tinejdžerskim romanima), i zato što je pogodna da se pokaže uticaj profesije na porodični život. Međutim, to ne znači da u njoj nema mene, kao što u knjizi ima niz priča mojih prijatelja, rođaka, saputnika u trolejbusu… – objašnjava Sonja.

Upitana zašto je mešala politiku i aktuelne teme kroz priču o jednoj intimnoj vezi, odgovara kako misli da drugačije ne može, i da nikad nije ni moglo.

– Pogotovo što je Jelena novinarka, a biti novinar znači drugi pogled na svet, jer novinar u svemu vidi vest. Novinar je profesija koja postane deo tvog dana, to nije posao od 9 do 17 sati. I koja često utiče na tvoj dan. Jelena je nesvesno prigrlila posao, a skrajnula sebe i Borisa misleći da je potrebnije baviti se slobodom mišljenja i govora, rodnom ravnopravnošću, bojkotom opozicije i sličnim dnevnim stvarima.

Na pitanje zašto je roman pisala kroz monologe i dijaloge, kaže da čitaocu danas treba sve pokazati.

– „Glasovi Žute sveske“ su pisani u monologu i dijalogu. Pripovedanja nema, i jedina forma naracije u knjizi su kratke didaskalije – delovi scenarija koji Boris piše o njima. Mislim da je u ovo vreme vizuelnog pripovedanje suvišno. Na kraju krajeva, i kad se razmišlja, razmišlja se u formi monologa ili dijaloga (Šta da kupim, peršun ili celer?, razmišljaš dok prilaziš tezgi na pijaci. Ili: Objasnila sam ti da neću više tako!, kažeš u glavi onom s kim si u sukobu). Narator je neprirodan. Mislim da čitaocu sve treba da se pokaže, i događaj i emocija, a ne da mu se opisuje šta treba da vidi i oseti. Zato se knjiga lako i brzo čita – poručuje Sonja Ćirić.

Autor: Aleksandra Ćuk
Izvor: Danas


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
aleksandar stanković depresija nije prolazna tuga laguna knjige Aleksandar Stanković: Depresija nije prolazna tuga
03.02.2026.
U društvu koje neprekidno insistira na produktivnosti i „pozitivnom stavu“, mentalna bolest i dalje se doživljava kao lični poraz, a ne kao ozbiljan javnozdravstveni i društveni problem. Depresija, je...
više
dragoljub stojković smeh nam je neophodan laguna knjige Dragoljub Stojković: Smeh nam je neophodan
03.02.2026.
Moglo bi se reći da od početka do kraja novi roman Dragoljuba Stojkovića „Optički nišan“ (u izdanju Lagune) prati apsurd, koji pokreće zbivanja i motiviše junake. Apsurdno je to što se pripovedač, zaj...
više
prikaz mange alisa u ničijoj zemlji mračna i kompleksna psihološka priča laguna knjige Prikaz mange „Alisa u Ničijoj zemlji“: Mračna i kompleksna psihološka priča
03.02.2026.
Postoje mange koje vas zabave, one koje vas šokiraju i one koje vas nateraju da se zapitate – šta biste vi uradili da ste na njihovom mestu? „Alisa u Ničijoj zemlji“ (Alice in Borderland) Hara Asa pri...
više
prikaz knjige jedni drugima potrebni vladike grigorija zbirka beseda od tvrdoša do diseldorfa laguna knjige Prikaz knjige „Jedni drugima potrebni“ vladike Grigorija: Zbirka beseda od Tvrdoša do Diseldorfa
03.02.2026.
Tvrd povez, izdanja na dva pisma – i na ćirilici i na latinici – što je praksa od kada knjige objavljuje u beogradskoj izdavačkoj kući Laguna. U njima je 30 beseda – od pristupne na rukopoloženju za v...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.