Jedan od najomiljenijih domaćih pisaca
Ivan Tokin predstavlja novi roman „
Crna noć nada mnom i zvezdano nebo u meni“ i heroinu kakvu domaća književnost još nije imala – ženu koja ubija precizno i hladnokrvno, ali s unutrašnjim svetom koji je bogat, kompleksan i utemeljen u telu, tišini i osami.
Ona je plaćeni ubica. Dok planira atentat na teško dostupnu metu, pripoveda o detinjstvu, majčinom napuštanju, očevoj ljubavi, životu u divljini i svom putu kroz nasilje, disciplinu, samoću, ali i zaljubljivanje.
U romanu dominira glas žene koja se ne boji da govori o sebi – kako bi se postavila nasuprot nevidljivosti: društvenoj, telesnoj, emotivnoj. Njen glas je izazovan i snažan. Ona razbija stereotipe o ženama u fikciji: nije ni žrtva ni femme fatale, ona je autentično biće koje se ogleda i u ogledalu i u svojoj slobodi.
Kako nam je otkrio Tokin, priča novog romana dugo mu se motala po glavi, godinama, odnosno samo njena postavka: „Počeo sam da pišem prošlog proleća, bez ikakvih ambicija, mislio sam da će to biti nešto lako i zabavno, možda scenario, ako bude išta. Onda, prošlog leta, u mnoštu suvišnih rečenica ugledao sam priču, u stvari, priča je ugledala mene, i povukla me za sobom. Od prethodno napisanog skoro da ništa nije ostalo, a ja sam sve teže pisao, sve teže mi je bilo da se nateram da sednem da pišem. Plašio sam se šta će da ispadne, nisam bio siguran da umem, a sviđalo mi se, vuklo me je, ludeo sam ako ne pišem. Nisam znao šta me čeka kad sednem za kompjuter, i skoro uvek sam ustajao iznenađen onim što je nastalo.“
Pred nama je savremena proza hibridnog izraza – na granici lirskog eseja, ispovesti i krimi narativa, njena poetika počiva na spoju delikatne telesnosti i brutalne svakodnevice. Suptilnim proklizavanjem iz lirskog u krimi registar, autor s lakoćom, bez razdvajanja, u isti svet upisuje poeziju i nasilje.
„Morao sam da napišem ovu priču“, rekao je Tokin i dodao: „Pisao sam kako sam jedino umeo, izmišljao sam istinu, a ona je uvek bila korak ispred mene, pa bih je tražio, i ne bih mogao da se smirim dok je ne nađem. Napatio sam se i nauživao. Da li je ovo moje najzrelije delo? Verovatno jeste“.
„Crna noć nada mnom i zvezdano nebo u meni“ je mešavina trilera i tokinovskog lirskog narativa. Savršen spoj nasilja i nežnosti: iako piše o ubijanju, govoru tela, preživljavanju i treningu, Tokin istovremeno piše i o osami, detinjstvu, zaljubljivanju, hrani, mirisima, pelenama i bubašvabama. Kada čitamo roman, kao da gledamo film: stil je vizuelan, brz, rečenice funkcionišu kao kadrovi, a unutrašnji monolozi junakinje su isprani od lažnih emocija. Knjigu možete pronaći od četvrtka 10. jula u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs i na sajtu laguna.rs.