Laguna - Bukmarker - „Moj dan u drugoj zemlji“: Remek-delce - Knjige o kojima se priča
Nova epizoda podkasta svake srede u 20 sati na našem Jutjub kanalu
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoPodkastNagradeKalendar

„Moj dan u drugoj zemlji“: Remek-delce

Dok razni savremeni autori iz sve snage nastoje da se u sve gušćoj konkurenciji izbore za čitaoce što većom atraktivnošću svojih narativa – što „bržim“ uvodom, što intrigantnijim sižeom, sa što više obrta... – prozni velemajstor ne mora da u tekst uvede ni radnju u užem smislu te reči kako bi čitaocu bilo zanimljivo. Tako biva u ovogodišnjoj – kada je objavljena i izvorno – noveli „Moj dan u drugoj zemljiPetera Handkea (u prepoznatljivom prevodu Žarka Radakovića). Iako pripovedač, seoski voćar, prvom rečenicom baca mamac čitaocu („U mom životu postoji priča koju još nikom nisam ispričao.“), siže ne deluje bogzna koliko atraktivno: glavi junak je neka vrsta mesne lude koja iz čistog mira pravi probleme susedima dok se njegova sestra, kojom je više deklarativno nego istinski opsednut, ne zbliži s izvesnim Dobrim Gledaocem, koji ga obuzima na sličan način kao i sestra. Tada zajednica odlučuje da progna voćara i on odlazi u grad u drugoj zemlji, s druge strane jezera, gde je bez posebnog razloga znatno ljubazniji i dobronamerniji nego u rodnoj grudi, toliko da stiče nadimak Popustljivko, i gde uspeva da iskusi znatno veće zbližavanje s drugima, pa čak i ljubav.

Dakle, siže svakako nije stavka koja prikiva čitaoca za knjigu koja, na kraju krajeva, možda ne spada u najreprezentativnija dela Petera Handkea. Međutim, to nipošto ne znači da nije izvanredna, jer po usputnom ali reskom i tačnom humoru, izvrsnim uvidima u ljudsku psihu i krajnjim poznavanjem njene promenjivosti – i psihe, uopšte – te različitim tumačenjima koja, obrnuto srazmerno kratkoći štiva, ona obilato budi i otvara. Je li čovek sklon da se lakše zasiti poznatog okruženja, pa ne samo spram ljudi iz okruženja nego i bilja i životinjskog sveta ispoljava splin, ili je u trvenju s okolinom zapravo zbog njene potrebe da prema nekom oseća strah, „kao jednog od njima najbitnijih znakova života“? Da li potpunije osećamo naše unutrašnje demone kad smo „kod kuće“ ili u tuđini, s distance, s koje se oni mogu objektivnije osvetliti i je li moguće automatski ih se osloboditi napuštanjem poznatog, ili je to samo kratkotrajna varka? Je li „Moj dan u drugoj zemlji“ zapravo okolišna kritika seoskog konteksta i diskretni vapaj za gradom; dekonstrukcija domicila i stalna potreba za tuđinom (autor, Austrijanac Handke, već više od trideset godina živi u Parizu) ili bar za putovanjem? Da li prvi deo novele protiče u realnom, pa zato i manje prijatnom okruženju a drugi u izmaštanom, punom nerođenih i mrtvih, ljubaznom samo zato što je utopijski? Znači li to onda da je, otprilike na polovini štiva, voćar zapravo preminuo i da ostatak teksta čini sadržaj njegove, doduše, ugodne agonije ili je nastao fantastički, posthumno? („Ja sam, naime, kao taj seljak, po pričanju koje je preovladalo u lokalnim vestima, pre više nedelja već bio umro. ’Pa kako, seljače, ti si živ! Živ si i te kako! Daj da te zagrlim!’“). Koliko je, na kraju krajeva, „Moj dan u drugoj zemlji“ realistička, koliko alegorijska, a koliko fantastička proza?

Odavno je poznato da dobra književnost ne služi davanju odgovora nego postavljanju pitanja. Sa svim navedenim pitanjima – i (neiz)brojnim drugim! – koje „Moj dan u drugoj zemlji“ otvara, knjiga nameće subjektivni utisak, bar nakon njenog neposrednog čitanja, da kao da je značenjsku gustinu koju je u „Zlim dusima“ Dostojevski postigao na sedamstotinak stranica, Handke, 2021, bezmalo dosegao na desetostruko manjem prostoru u ovoj, kako ju je odredio podnaslovom, „priči o demonima“.

Autor: Domagoj Petrović


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
aleksandar stanković depresija nije prolazna tuga laguna knjige Aleksandar Stanković: Depresija nije prolazna tuga
03.02.2026.
U društvu koje neprekidno insistira na produktivnosti i „pozitivnom stavu“, mentalna bolest i dalje se doživljava kao lični poraz, a ne kao ozbiljan javnozdravstveni i društveni problem. Depresija, je...
više
dragoljub stojković smeh nam je neophodan laguna knjige Dragoljub Stojković: Smeh nam je neophodan
03.02.2026.
Moglo bi se reći da od početka do kraja novi roman Dragoljuba Stojkovića „Optički nišan“ (u izdanju Lagune) prati apsurd, koji pokreće zbivanja i motiviše junake. Apsurdno je to što se pripovedač, zaj...
više
prikaz mange alisa u ničijoj zemlji mračna i kompleksna psihološka priča laguna knjige Prikaz mange „Alisa u Ničijoj zemlji“: Mračna i kompleksna psihološka priča
03.02.2026.
Postoje mange koje vas zabave, one koje vas šokiraju i one koje vas nateraju da se zapitate – šta biste vi uradili da ste na njihovom mestu? „Alisa u Ničijoj zemlji“ (Alice in Borderland) Hara Asa pri...
više
prikaz knjige jedni drugima potrebni vladike grigorija zbirka beseda od tvrdoša do diseldorfa laguna knjige Prikaz knjige „Jedni drugima potrebni“ vladike Grigorija: Zbirka beseda od Tvrdoša do Diseldorfa
03.02.2026.
Tvrd povez, izdanja na dva pisma – i na ćirilici i na latinici – što je praksa od kada knjige objavljuje u beogradskoj izdavačkoj kući Laguna. U njima je 30 beseda – od pristupne na rukopoloženju za v...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.