Laguna - Bukmarker - I najslabiji plamen je plemenit – Prikaz romana „Plamen sveće“ Milana Jovanovića - Knjige o kojima se priča
Nova epizoda podkasta svake srede u 20 sati na našem Jutjub kanalu
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoPodkastNagradeKalendar

I najslabiji plamen je plemenit – Prikaz romana „Plamen sveće“ Milana Jovanovića

Kad za temu svog romana uzima srpski srednji vek, pisac ima zadatak da ličnosti ove daleke epohe prikaže savremenim čitaocima verno i realistično koliko god je to moguće, pa je pritom neophodno izvršiti i izvesnu demitologizaciju, ne bi li bezgrešni svetitelji iz starih žitija i svemogući heroji iz epskih pesama postali ljudi od krvi i mesa, koji poseduju sve one vrline i mane što inače karakterišu čoveka i bez kojih ne bi ni bio čovek u pravom smislu tog pojma.

Često se, međutim, desi da takva demitologizacija ode u drugu krajnost, pa da se idilična i bogomdana zemlja iz crkvenih spisa i guslarskih stihova pretvori u karikaturalno stecište maloumnih i perverznih nakaza, pri čemu ni značajne istorijske ličnosti poput kraljeva i vojskovođa ne bi bile lišene nagrđivanja i parodiranja.

Piscu Milanu Jovanoviću ipak je pošlo za rukom da u svom romanu „Plamen sveće“ pronađe balans između dve vrste predrasuda, između glorifikovane nemanjićke države i mračne predstave o srednjem veku, pa tako mnogi likovi, iako samim svojim rođenjem pripadaju lozi koja je formalno plemenita, ne pokazuju karakternu osobinu plemenitosti u ključnim trenucima – ali, upravo se na taj način oni pokazuju kao smrtnici koji umeju da vole, pate, mrze, zavide, pomažu, otimaju, pa i smišljaju intrige sa fatalnim ishodima.

Ne trudeći da se u priču nasilno unosi arhaizme i pseudoarhaizme, niti da toliko slavljenu epohu predstavi sa bilo kakvom dozom strahopoštovanja i patetike, Jovanović pripoveda kao da je u pitanju svakodnevna priča u kojoj su svi akteri podjednako važni bez obzira na društveni status, a to sigurno ne bi bilo moguće bez prethodnog otklanjanja svih predrasuda koje su bile prepreka da se ambijent nemanjićke države doživi kao poprište srčanih i ranjivih ljudi koji se bore za svoje interese, za svoju ljubav, za svoju porodicu, za svoje imanje, pa i za vlast ako bi im se učinilo da u toj borbi imaju nekih šansi.

Istakavši mladog velikaša Uglješu Toljenovića kao glavnog junaka, Jovanović je kroz priču o njegovom sazrevanju, ljubavima i vojnim uspesima zapravo dao panoramu srpskog srednjovekovlja, od kraljevske porodice, preko vlastele i monaštva, do meropaha i tajanstvenih vidara, pri čemu se pojedini likovi posebno ističu kao snažni i upečatljivi, bilo da su plemeniti po svom ponašanju, bilo da su zlikovci plemenitog roda.

Vodeći nas kroz priču koja u mnogome podseća na avanturistički triler, Jovanović nas zapravo vodi kroz celu tadašnju srpsku zemlju i kroz celovitu lestvicu srpskog društva, pokazujući da probisveta nije bilo samo među nižim slojevima, a kad ih je i bilo, opet ne bi postojali niti bi opstajali da oni drugi, koji su se smatrali plemenitima, nisu činili prevare i zločine koji su po svaku cenu morali biti sakriveni.

Ne zadržavši se samo na podanicima srpskog kralja Milutina, nego se osvrnuvši i na uzbudljivu sudbinu jedne mlade i buntovne italijanske plemkinje – koja će utočište naći među Srbima i pritom ostaviti neizbrisiv trag na svodovima srpskih manastira – pisac je nemanjićku Srbiju uklopio u ondašnje evropske okvire, ne prikazavši je kao varvarsku oazu usred civilizacije, nego naprotiv, kao sastavni deo civilizacije, štaviše kao nezaobilaznu sponu između Istoka i Zapada, između Venecije i Konstantinopolja.

I kako god da savremeni čitalac razume i doživi roman „Plamen sveće“, ipak će mu dugo ostati u svesti poruka i upozorenje da je i najslabiji plamen dovoljno plemenit već zbog toga što je bolji od svakog mraka, ali ako se neprestano i nepotrebno teži jačem plamenu, dešava se da taj plamen proguta čitavu lozu i da na kraju zaista nastupi mrak, kao što se desilo sa Toljenovićima, koji su samo simbol srednjovekovne Srbije, nestale u mraku nakon svih plamena koje je pokušavala da dostigne.

Autor: Dušan Milijić


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
aleksandar stanković depresija nije prolazna tuga laguna knjige Aleksandar Stanković: Depresija nije prolazna tuga
03.02.2026.
U društvu koje neprekidno insistira na produktivnosti i „pozitivnom stavu“, mentalna bolest i dalje se doživljava kao lični poraz, a ne kao ozbiljan javnozdravstveni i društveni problem. Depresija, je...
više
dragoljub stojković smeh nam je neophodan laguna knjige Dragoljub Stojković: Smeh nam je neophodan
03.02.2026.
Moglo bi se reći da od početka do kraja novi roman Dragoljuba Stojkovića „Optički nišan“ (u izdanju Lagune) prati apsurd, koji pokreće zbivanja i motiviše junake. Apsurdno je to što se pripovedač, zaj...
više
prikaz mange alisa u ničijoj zemlji mračna i kompleksna psihološka priča laguna knjige Prikaz mange „Alisa u Ničijoj zemlji“: Mračna i kompleksna psihološka priča
03.02.2026.
Postoje mange koje vas zabave, one koje vas šokiraju i one koje vas nateraju da se zapitate – šta biste vi uradili da ste na njihovom mestu? „Alisa u Ničijoj zemlji“ (Alice in Borderland) Hara Asa pri...
više
prikaz knjige jedni drugima potrebni vladike grigorija zbirka beseda od tvrdoša do diseldorfa laguna knjige Prikaz knjige „Jedni drugima potrebni“ vladike Grigorija: Zbirka beseda od Tvrdoša do Diseldorfa
03.02.2026.
Tvrd povez, izdanja na dva pisma – i na ćirilici i na latinici – što je praksa od kada knjige objavljuje u beogradskoj izdavačkoj kući Laguna. U njima je 30 beseda – od pristupne na rukopoloženju za v...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.