Kroz knjige upoznajemo pisce, nekad naslućujemo, a nekad nam se oni predstave u punom svetlu.
Ana Atanasković nije neko na čiju smo otvorenost navikli, međutim, u novoj knjizi „
Prestonice“ je mnogo iznenađenja! U „Prestonicama“ su i Ana, i Srbija, srpske prestonice, istorija, ono što smo zaboravili, izgubili, mnogo toga otrgnuli... „Prestonice“ su album bez slika sa slikama koje mi čitaoci stvaramo.
Mislim da je autorka osoba koja i danas, kad više nije dete, potrči za požutelim listom koga vetar kotrlja niz ulicu i prati ga slušajući istoriju koja je utkana u njegove spore. U svemu tome ona će slušajući taj zvuk preneti ga i nama. Što jeste i treba da bude misija jednog pisca.
I neće samo njenom oku zapasti lepa građevina pored koje korača, ona će razumeti priču prolaznika čiji rukavi otiru fasadu te građevine. Videće ono što su i zidovi i rukavi sačuvali. A to su sve delovi nove Anine knjige.
Vidi ona i taj vremenski sloj, jer i Ana, poput naših prestonica, sve svoje boli i radosti nosi u sebi. Samo ako želiš, videćeš ih i ti. Ovde te je, čitaoče dragi, pustila i u lagume srpske istorije i u hodnike svoje duše.
„Prestonice“ su i misli Aninih kretanja. Ne svih, kuda prolazi, već tamo gde joj srce brže zakuca. Tamo gde su njene i naše staze. Nije svakim mestom koračala Ana, ali jeste njena duša. Ako nije videla krovove jedne prestonice, osetila ih je. Oni su žile kucavice i nje i nas. A srce joj kuca u svih ovih deset prestonica!
Kuca joj u njoj samoj kad bojažljivo i nenametljivo ogoli sebe jer ova knjiga, koju sam upravo pročitala, nije samo putopis, ona je i sabiranje uspomena. I upravo zato mi se čini da je Ana upravo onakva kakvom je zamišljam.
Zato je „Prestonice“ putovanje kroz Srbiju, ali i kroz vreme. Ova knjiga je pečat kojim se zatvara i potire svaka neljubav prema Srbiji. Zato je preporuka i za one koji ne vole ništa što je Ana do sada napisala i za one koji je nisu čitali. Vi, koji jeste i volite Anu, sada ćete razumeti i Jelenu Gatiluzio i Anžujsku, i Teslinu Ketrin, a i sve one buduće likove koje će, sigurna sam, Ana izabrati za nas. Za sebe i za nas. Razumećete Anu i svakog ko na svojim malim plećima nosi teret porodične tegobe i bolesti. Zato, ako je slučajno niste voleli u nekim drugim knjigama, zavolećete je sad. Čitajte Anu da biste razumeli i sestru vaše školske drugarice ili majku koja se baš ovih dana bori da njeno danonoćno bivstvovanje nad bolesnim čedom neko nagradi šakom novca.
Ova knjiga je poput „
Beograde, dobro jutro“
Duška Radovića. Samo se Duško obraća Beograđanima, a Ana Srbiji i onima od kojih mora da je sačuva. Što je ujedno i odgovor na
pitanje zašto je značajna ova knjiga! Jer nam svi kidaju delove duše, a Ana ih sabira. Ona lepi Srbiju i njen je čuvar. Onako kako se retko ko dosetio.
A šta povezuje Beograd, Kruševac, Smederevo, Sremske Karlovce, Kragujevac, Debrc, Niš i Prizren? Vreme koje je nekad bilo sadašnjost i čuvanje od zaborava. Povezuje ih Ana u ovoj sjajnoj i preko potrebnoj knjizi.
Autor: Jelena Pavić Martinović
Izvor:
Delfi Kutak