
Čitanje romana „
Anđeo u šumi“ bilo mi je poput košmara – onog u koji upadneš naglo, na samom početku obuzme te jeza i više ne popušta, a ti trčiš iz scene u scenu, srećeš veliki broj likova i trudiš se da shvatiš ko je ko, kakvu ulogu ima u priči, kuda sve vodi i ima li svemu tome kraja.
Ima groznih scena (zamalo da ostavim knjigu zbog toga), ali hrabro sam izdržala. Ko ne razume, treba da zna da sam osetljiva na stradanje male dece i mučenje i ubijanje životinja, a toga ima u redovima ove knjige. Trudila sam se da ne razmišljam mnogo o tim prizorima i krenula dalje, da saznam kraj – morala sam.
Čitalac prati obiman broj raznih tragova tokom priče, a svestan je da će se na kraju sve uobličiti u smišljen rasplet, kada se svi delovi slagalice sklope i vidimo jasnu sliku. Ti zasebni delovi deluju nepovezano, evo meni jesu, bar do polovine, a onda me je poneo adrenalin – bila sam kao dodatni član specijalne jedinice koja istražuje ove monstruozne zločine u Norveškoj.
Prva jeza nas obliva u samom prologu, kada u tišini iz porodilišta ukradu tek rođenu devojčicu. Nikada nije pronađena. Posle tačno šest godina priča započinje otkrićem obešenog leša jedne male devojčice u šumi, obučene kao starinska lutka, sa torbom knjiga na leđima. A zapravo još nije školskog uzrasta – imala je samo šest godina. Oko vrata traka norveške aviokompanije, za decu koja putuju avionom sama, na kojoj piše „Putujem bez pratnje“. Samo nekoliko dana posle nje pronađena je još jedna, istog uzrasta i slične haljine, sa torbom knjiga i takođe – trakom.
Za ovakave zločine potrebni su prekaljeni i izvrsni policajci, najbolji koji postoje, pa se zato takvi i uključuju u potragu. Mnogo volim kako
Samuel Bjerk detaljno opisuje likove i njihove karaktere, unutrašnje borbe i snove, prošlost i sadašnjost.
Kad bi neko pitao kolege da opišu Holgera Munka u tri reči, od te tri bi „štreber“ bile prve dve. Treća, eventualno, „pametan“ ili pak „previše dobar“. Ali „štreber“ u svakom slučaju. Debeli, ljubazni štreber koji nikad ne pije, a voli matematiku, klasičnu muziku, ukrštene reči i šah. Možda dosadnjikav, ali izvrstan detektiv.
Eto, i matematičar, još nešto po čemu mi je blizak, samim tim i simpatičniji, a još je i moj vršnjak. Njegovo dopisivanje sa ruskim profesorom matematike iz Minska, sa kojim je stalno razmenjivao zadatke, svetli su mi delovi u knjizi.
Kada policijskom inspektoru Holgeru Munku dodele slučaj, poželeće da okupi svoj stari tim istražitelja, ukinut zbog skandala sa Mijom Kriger, ali baš ona mu najviše i treba, jer je najbolja od svih sa kojima je radio. Ophrvana svojim privatnim problemima, Mija se preselila na usamljeno ostrvo i razmišlja o sastanku sa svojom mrtvom bliznakinjom, a Munk, i ovaj slučaj sa devojčicama, trgnuće je iz toga i ona će se vratiti u Oslo, da pomogne u istrazi. Najstrašnije od svega jeste što, u momentima dok ponovo okupljaju svoj tim, nestaju još dve devojčice, i to u jednom danu... Život se nastavlja nemilosrdno realno i ljudi neosetljivo gledaju svoja posla, ali Mija i Holger neće naći svoj mir dok ne razotkriju sve.
Novi prolećni dan u centru Osla. Deca jurcaju oko fontane u parku. Penzioneri šetaju niz Karla Johana. Kralj u dvoru. Političari u parlamentu. Svi u svojim svakodnevnim poslovima, a njena je dužnost da im obezbedi da nastave s tim.
Ko otima devojčice sa tako morbidnim planom? Da li mala crtica na noktu prve i druge predstavljaju rimske redne brojeve i koliko će žrtava još biti? Ko je tajanstveni čovek koji je od jedne švalje naručio i kupio deset ručno sašivenih haljina kao za lutke?
Ponovo se ubistva smeštaju u Fredrikstad, tako da mislim da je atmosfera verovatno zgodna za istrage, da ima mistike, puno šume okolo, nepristupačan teren, možda? Ovo jeste zanimljivo, pa zato pominjem, jer su i Fredrikstad, reka Gloma, Ringerike i Grenland, mesta pominjana i u knjizi autora
Jerna Lira Horsta.
Svaki trag vodi u ćorsokak, bar je tako na početku, a mračna priča tek krije svoje najgore delove. Pripremite se, zavalite dobro u sedište, polećemo. Ljubitelji psihotrilera, pazite se, ovo će sve da vas isprepada, zaustavi vam dah i ubrza otkucaje srca! Posredi je knjiga koja se ne ispušta iz ruku do samog kraja, koji je izvan svakog očekivanja!
Uprkos fascinantno teškim momentima, prošarana je humorom, a ja sam se vezala za glavne likove i sada nemam drugog izbora nego da nastavim sa sledećom iz serijala, da saznam koji je naredni
slučaj Munka i Krigerove. Zato jedva čekam da pročitam „
Sovu“!
Autor: Tatjana Todorović
Izvor:
Delfi Kutak