Hvala Bogu pa nisam pročitao razarajuću kritiku Muzilovog nedovršenog romana od 2000 stranica - „Čovek bez osobina“ koju je napisao Marsel Rajh-Ranicki. Svaka kritika Rajh-Ranickog upućena Muzilovom monstrumu je tačna, ali je nevažna u odnosu na značaj ovog izuzetnog dela. Završio sam sa njegovim čitanjem juče, na stogodišnjicu izbijanja rata između Nemačke i Francuske. Jedna od najfascinantnijih osobina Muzilovog remek-dela je činjenica da radnja počinje 1913. godine i da se dalje nastavlja kao da se kataklizma Prvog svetskog rata uopšte ne dešava. Kako se radnja knjige odvija, Muzil bira teme koje su pre iz perioda između dva svetska rata nego one od pre Prvog. Jedva da postoji ikakav zaplet, mada je osnovna zamisao briljantna kao okvir za brojne ideje i opservacije. Urlih je čovek u svojim ranim tridesetim, matematičar koji je rešio da se sredi u toku naredne godine pre nego što zaključi šta je to što želi da radi. Njegovi razni pokušaji da ostvari karijeru u vojsci ili akademiji nisu bili zadovoljavajući. Otac mu je cenjeni profesor prava i savetnik na dvoru Habzburga, koji živi kao umirovljenik u austrijskoj provinciji. Urlih se seli u Beč, unajmljuje malu vilu i preko očevih veza priključuje se rođaci Diotimi u organizovanju „Paralelne akcije“ za 1918. godinu. Te godine je sedamdesetogodišnjica stupanja na austrijski presto Franca Jozefa i tridesetogodišnjica dolaska na nemački presto kajzera Vilhelma II. Gorka ironija ove „akcije“ je to što se odvija u godini kada će obe imperijalne porodice biti otpremljene u istoriju kao stvar prošlosti. Zaplet bez zapleta obezbeđuje Muzilu da razmatra odnos Austrije i Nemačke i on podseća na odnos između postimperijalne Britanije i SAD. Nemačka je mlada, ambiciozna, bogata i monokulturalna a Austrija ništa od toga. Ali ono što joj nedostaje u materijalnom bogatstvu, nadoknađuje kulturom, istorijom i iskustvom. Ipak Muzil nije sklon da pruskog protagonistu grofa Arnhajma prikaže kao „sirovog Prusa“. Naprotiv, on je uglađen, intelektualac je i objavio je brojne cenjene i popularne knjige o različitim temama. Metaforu razlike koju Muzil daje, jeste ona o nemoći i zavisti slabijeg prema jačem, mlađem i, u suštini, pametnijem rivalu..jpg)
Rajh-Ranicki je u pravu: knjiga je zbrka po svakom bitnom merilu. Poglavlja se ređaju jedno za drugim bez ikakve jasne radnje. Filozofski razgovori dominiraju stotinama strana. Nijedan lik ne dolazi do nečega što bi makar ličilo na kakvu odluku, uprkos nekim dramatičnim izletima koji kao da obećavaju rasplet: Valterova neurotična supruga Klarisa je odlučna da se „iskupi“ kroz veru u Ničea, poremećena prostitutka ubija Mosbrugera. Diotimu gotovo zavede čudno bespolni grof Arnhajm. Njegov lični asistent, afrički cirkuzant koga je Arhajm „usvojio“ kad je bio dečak, razvija strasnu vezu sa Diotiminom kućnom pomoćnicom. Grog Linsdorf predstavlja zastareli paternalizam austrijske aristokratije i služi kao namerna suprotnost grofu Arnhajmu, koji, iako je grof, istovremeno je i bogati pruski industrijalista, verovatno jevrejskog porekla; general Štum predstavlja beznadežnost austrijskog militarizma; poluJevrejka Gerda Fišel istera svojih petnaest minuta slave sa svojim pangermanskim, antisemitskim verenikom Sepom, i tako dalje. Svaki lik nudi Muzilu posebnu i često zabavnu priliku da se podsmeva duhu i pogledima zemlje koju zove „Kakanija“, da se popiša na sve imperijalne i dinastičke institucije Austrougarskog carstva. Izraz „Kakanija“ se odnosi na „K und K“ što je skraćenica od „Kaiserlich und Koniglich“ ‒ „carsko i kraljevsko“, i odnosi se na dvojnost Austrougarske monarhije. Muzilova kreacija „Kakanija“ ne samo da se sprda sa izrazom „K und K“, već aludira na reč „kaka“, dečji izraz za govno.
Za istoričara muzike, Muzil je naročito važan jer muziku smešta u bečki „fin de siècle“ (kraj veka) i intelektualni diskurs gde ne očekujemo da ćemo je naći. Možda deluje očekivano da će važne figure kao što su Šenberg i Maler biti u istim salonskim razgovorima kao i Frojd, Vajninger, Šnicler, Los, Klimt i ostali. Muzil potvrđuje stanovište Karla Klausa da je muzika nešto emotivno, za poštovaoce čak i spiritualnog, i otud nepodobno za razgovore o „modernizmu“. Muzika za razliku od ostalih oblasti „fin de siècle“ nije ni naučna ni empirička i preti da ugrozi progres. Značajno je da su Urlihovi najnestabilniji prijatelji muzičari. Opis njegovog dolaska u njihov dom nam sve govori:Podelite na društvenim mrežama:
Sajam knjiga još samo u nedelju
Veliki broj pisaca na štandu Lagune na Sajmu knjiga u Hali 1
Sajamski dani stižu i kod vas od 20. oktobra do 7. novembra 2025!
O granicama, diktatu savršenosti, samopouzdanju i autentičnosti na druženju sa dr Alijem Fenikom, autorom knjige „Crvene zastavice, zelene zastavice“, u knjižari Delfi SKC
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.