Izuzetno mi je teško da pišem o ljudima koje volim i čiji rad poštujem. Jednostavno se ne osećam dovoljno kompetentnom. Za mene, Dušan Radović je bio i ostao dobri duh Beograda. Ironični, duhoviti, sarkastični glas sa radija koji je ujutru budio Beograđane aforizmima u kojima je skupljao sve što su mislili i osećali ali u to vreme nisu smeli (ili umeli) da kažu.
Podelite na društvenim mrežama:
Aleksandar Stanković: Depresija nije prolazna tuga
Dragoljub Stojković: Smeh nam je neophodan
Prikaz mange „Alisa u Ničijoj zemlji“: Mračna i kompleksna psihološka priča
Prikaz knjige „Jedni drugima potrebni“ vladike Grigorija: Zbirka beseda od Tvrdoša do Diseldorfa
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.